Dinamo je u Rovinju odigrao svoju najtežu utakmicu do početka sezone. Vjerojatno i jednu od najzahtjevnijih od onih koje će odigrati na proljeće. Da, do konca priprema Modri će posljednjeg dana priprema 12. siječnja igrati s Celjem, a 17. siječnja protiv Brava u Zagrebu. No, slovenski prvoligaši sigurno nisu tako jak suparnik kakvi su Modri - sami sebi! Već ste imali prilike pročitati da plavo društvo nije pronašlo adekvatnog suparnika za jučerašnji termin, pa je Ante Čačić odlučio da dvije momčadi Modrih igraju jedna protiv druge.
Igrali su Zlatni protiv Bijelih. Sastave ste vidjeli na ovoj istoj stranici. U momčadi Zlatnih igrala su dvojica brončanih iz Katara, Livaković i Petković, kod Bijelih Josip Šutalo. I bilo je zaista - vatreno. Na ogradi rovinjskog stadiona “visjeli” su mnogi znatiželjnici, a dosta njih je ostalo ispred. Jer, utakmica je bila zatvorenog tipa, pa su snažni zaštitari stajali na ulazu. Oni koji su htjeli iz veće blizine vidjeti modre zvijezde ostali su razočarani. Doduše, neki su se nekako uspjeli prošvercati, ali to su bili ljudi vezani uz rovinjski nogomet.
Čačić poput Fergusona
Ogled se igrao 3 x 25 minuta. Trener Ante Čačić je poput Alexa Fergusona zasjeo na malenu tribinu, noge si je pokrio dekom, izvadio je tekicu i olovku... Na terenu su momčadi vodili njegovi pomoćnici, Bijele Roy Ferenčina, a Zlatne Alen Peternac. Na tribini je sjedila i Dinamova uprava, predsjednica Vlatka Peras i član Krešimir Antolić.
- Imate li zastavicu?
To je pitanje sletjelo Royu Ferenčini prije početka utakmice. Da, sve je trebalo biti kao na pravoj, službenoj utakmici. Prije početka kapetan Zlatnih Arijan Ademi trebao je zamijeniti zastavicu s kapetanom Bijelih Danijelom Zagorcem. Naravno, stigli su i lokalni suci. Jedino nije bilo VAR-a... Šteta, jer bilo je prigovora s obje strane. Utakmica je trebala početi u 15 sati, ali je malo kasnila.
- Što se čeka? - podigao je glas Ante Čačić.
Čekalo se da Mahir Emreli promijeni kopačke. One koje je stavio na noge nisu mu bile dobre. Prije starta obračuna Bijeli su se okupili oko svoje klupe, zagrlili su se u krugu i glasno povikali da se čulo do centra Rovinja:
- Gazi Zlatne! Gazi Zlatne!
Zlatni su ih u čudu gledali i širili ruke...
- Što je ovo, zar su toliko napaljeni?
Naravno, nije se igralo “za džabe”. Bilo je dogovoreno da poraženi stručni stožer plati večeru pobjedničkom. Čačiću je bilo svejedno, on je ionako sve gledao sa strane, te ponekad ponešto dobacio svojim podređenima, koji su stajali na klupama.
- Roy, podignite se gore, podignite se, stisnite ih - savjetovao je Čačić trenera Bijelih.
Kad je, pak, Alen Peternac kazao svojima da malo čekaju, u jeku napada Bijelih, Čačić se opet javio...
- Alene, nema čekanja, napadnite ih...
Žestoko, tvrdo, čvrsto i bez milosti
Nismo uspjeli odgonetnuti za koga je navijao Čačić. Mudro je nudio savjete jednima i drugima. Krenulo je žestoko, a tako je bilo do kraja. Niti jedni, niti drugi nisu imali empatije za suparnike. Obje momčadi igrale su kao Argentina na Svjetskom prvenstvu, žestoko, tvrdo, čvrsto, bez milosti. Gledali smo zaista sjajan okršaj. Zato smo i na početku napisali da tijekom proljeća Modri, osim s Hajdukom, Osijekom ili novom Rijekom, neće imati tako žestoke obračune. Uklizavalo se na svakom dijelu terena, u skokovima je i neka ruka završila na licu suparnika, a bogme bilo je “grdih” startova. Borbeni Emreli je, recimo, jako nagazio Ademija, koji je glasno pokazivao bol koju je osjećao... Uskoro je kapetan nakon tog starta Azera morao izaći iz igre, umjesto njega je ušao - Dominik Livaković! Naime, Livaković je počeo utakmicu, ali ga je kasnije zamijenio Nevistić. No, kad su zbog Ademijevog izlaska Zlatni ostali s igračem manje, Livi je uskočio s klupe na poziciju veznog igrača. Tako smo, eto, imali priliku vidjeti nešto što se ne viđa, jedan od najboljih vratara svijeta zaigrao je na sredini travnjaka. I bogme, kraj njega nitko nije prošao. Po onoj, “tko leži, ne bježi”.
Inače, počelo je šansom za Marka Bulata, koji je odigrao odličnu utakmicu. Žestokim je udarcem pogodio - vratnicu! A ubrzo nakon toga Zlatni su - poveli. Bruno Petković sjajnom je loptom uposlio Baturinu, koji se ubacio iz drugog plana i matirao Zagorca. Zadnji red Bijelih je protestirao...
- Bilo je zaleđe, milijun posto!
Nije bilo, sto posto... S tih 1:0 je završilo prvih 25 minuta. U drugih 25 minuta Bijeli su ušli bez Josipa Šutala, njega je zamijenio mladi stoper Jakov Gurlica, a Marka Brkljaču, koji je također primio jedan jak udarac, zamijenio je “Dinamov Scholes”, tinejdžer Luka Vrbančić. “Scholes”, najmlađi član Dinamove ekspedicije u Rovinju, odigrao je izvrsno, oduzeo je ogroman broj lopti, stvarno se radi o bogodanom talentu.
Ubrzo je stiglo poravnanje. Theophile je pokosio Špikića, bio je to klasični jedanaesterac. Livaković je svojim obranama jedanaesteraca Hrvatsku u Kataru dovukao do polufinala, ali udarac Josipa Drmića nije mogao zaustaviti. A onda je na scenu opet stupio Bruno Petković. Igrao je Petko vrhunsku utakmicu, gledali smo okolo ne bi li vidjeli jesu li ga došli pogledati skauti nekog velikog europskog kluba. Dijelio je lopte kao rukom, trčao je poput maratonca, vraćao se u obranu, uklizavao je... Ubilježio je drugu asistenciju, ovoga puta za Theophilea, koji je glavom u vodstvo doveo ‘Zlatne’.
Žestok okršaj završio miroljibivo
- Petković igra bolje nego protiv Brazila - čuli smo od okupljenih.
Tako se, eto, na asistenciju Petka, Theophile iskupio za skrivljeni jedanaesterac. Vladalo je veliko veselje Zlatni, pa je Livaković, koji je u tom trenutku bio na klupi (ušao je kasnije), utrčao u teren i grlio Theophilea, kojem su se i ostali bacali oko vrata. Kakvo je to samo slavlje bilo, kao kad je Oršić zabio Chelseaju na startu Lige prvaka. Ali, nije bilo dovoljno za pobjedu Zlatnih. Na 2:2 u završnici utakmice poravnao je sjajnim udarcem Pero Bombardero - ljevica je sijevnula i Nevistić je bio nemoćan. Pitali smo Čačića hoće li se izvoditi jedanaesterci...
- Neće, već lagano pada mrak...
I tako je žestok obračun završio miroljubivo.