Za Osijek će Lokomotiva biti utakmica sezone. Tih 90 minuta ove subote na Opus Areni mogu ili pogurati Bijelo-plave prema Europi ili je udaljiti od nje. Osijek i Lokomotiva do sada su odigrali 52 prvenstvene utakmice, a Bijelo-plavi imaju tek nešto bolji međusobni omjer - 19 pobjeda, 17 poraza, dok je 16 utakmica završilo bez pobjednika. A jedan od tih 17 poraza posebno peče Osječane...
Utakmica igrana prije skoro četiri godine (25. srpnja 2020.), u sezoni koja je naprasno bila prekinuta zbog pandemije koronavirusa, i danas izaziva mučna sjećanja među navijačima bijelo-plavih. Bila je to utakmica u kojoj je Osijek mogao ispisati nove stranice klupske povijesti, a koju oni nisu mogli uživo gledati. Ta generacija slavonskog prvoligaša imala je priliku za povijesni uspjeh, u posljednjem kolu sezone 2019./20. Osijeku je igrala samo pobjeda za plasman u kvalifikacije za Ligu prvaka. Također, i Lokomotivi je odgovarala samo pobjeda, dok bi u slučaju neodlučenog ishoda korist imala Rijeka.
Čudna atmosfera
U nekim normalnim okolnostima Gradski vrt bi “gorio”, ali u najvažnijoj utakmici bijelo-plavih u bliskoj prošlosti izgledao je sablasno prazan. U loži se tek našlo mjesta za predstavnike klubova. Čudna je bila atmosfera na stadionu, ali čudna je bila i uvertira utakmice. Naime, koji dan ranije čelništvo HNS-a iznenada je odlučilo kako će se posljednje prvenstveno kolo igrati pred praznim tribinama obrazlažući odluku brigom za zdravlje navijača. Iako opravdanje u tom trenutku nije imalo logično uporište s obzirom na to da epidemiološka situacija nije bila ništa lošija nego tjedan ili dva ranije.
Nerazumna odluka zapalila je Osijek i isprovocirala revolt. Dio navijača je u korteu kroz grad došao podno stadiona. Iako fizički nisu bili na tribinama jako ih se dobro čulo. Na ograničenom prostoru, uzduž istoka Gradskog vrta, natiskalo ih se koliko ih je moglo i stati. Umjesto ne više od četiri tisuće gledatelja, s obzirom na to da je zbog epidemioloških mjera kapacitet Gradskog vrta ionako bio ograničen, a koji bi bili rasuti po tribinama, njih nekoliko tisuća našlo se ispod istočne tribine stadiona na ograničenom prostoru Wilsonove ulice, na kojem socijalna distanca nije moguća, kako bi bodrili svoju momčad. U tom je trenutku pala je u vodu briga za zdravlje navijača. Upravo zbog toga je i Županijski stožer civilne zaštite preporučio da se vrata stadiona otvore, ali nisu poslušani. Tadašnje vodstvo HNS-a ostalo je pri svome stavu.
Atmosfera je bila sjajna, navijanje je bilo spektakularno, a pjesma nije stala svih 90 minuta. Osijek je, međutim, na koncu ostao i bez pobjede i bez kvalifikacija za Ligu prvaka, Lokomotiva je slavila 2:1 (Jakić, D. Lončar-ag /M. Marić) i osvojila 2. mjesto na tablici iza Dinama (kasnije je u 2. pretkolu LP ispala od bečkog Rapida), Rijeka je završila treća, a Osijek četvrti. I danas, četiri godine kasnije, navijači se ne mogu oteti dojmu kako su njihovom klubu bačeni klipovi na putu do povijesnog rezultata.
Ta sezona, ne samo posljednja utakmica, bila je po puno toga neuobičajena.
- U prvenstvenom prekidu zbog koronavirusa jako smo dobro reagirali, dobili smo sve moguće dozvole da možemo trenirati i uhvatili se ozbiljnog posla, što se naplatilo u nastavku prvenstva. Prva utakmica poslije prekida bila je ono nesretno polufinale Kupa u Rijeci. Izgubili smo utakmicu kako smo izgubili, čitavo vrijeme putem u nazad razmišljao sam kako ta negativna događanja pokušati okrenuti u našu prednost. Imao sam sastanak s igračima i poslije toga smo ušli u pozitivnu seriju. Imali smo niz od devet prvenstvenih utakmica bez poraza, a u toj seriji sedam pobjeda i dva remija, a u tih devet utakmica primili smo samo jedan gol. Našli smo se u situaciji da sami odlučujemo o sebi. U pretposljednjem kolu nesretno smo izgubili od Varaždina i ostala nam je utakmica protiv Lokomotive... - prisjetio se tadašnji trener, a donedavni sportski direktor Osječana, Ivica Kulešević onoga što je prethodilo utakmici odluke.
Bez navijača i ključnih igrača
A nju su Bijelo-plavi odigrali ne samo bez navijača, nego i bez dvojice igrača koji su pravili razliku - Petra Bočkaja i Laszla Kleinheislera. Žalili su Osječani kasnije i zbog propuštenih šansi, a nije prošlo i bez repova zbog suđenja. Posebno su nakon utakmice bili kivni na situaciju u završnici utakmice kod rezultata 1:1 kada sudac Strukan nije dosudio kazneni udarac.
- Da smo imali navijače na stadionu to bi bila sasvim drugačija utakmica i druga energija. Prvo poluvrijeme smo slabije odigrali, ali u nastavku smo bili baš dobri. Imali smo jako puno šansi, sudac nije vidio kazneni udarac, u nekoliko navrata bio je prekid zbog VAR-a, što nam je razbilo ritam. Na kraju smo si zabili autogol i nesretno izgubili. To što su igrači utakmice u ta dva posljednja kola protiv Varaždina i Lokomotive bili protivnički golmani najbolje govori kako smo ih odigrali. Imali smo dobru momčad, dobro smo igrali, ali nažalost, odvrtjelo se tako da ne izborimo kvalifikacije za Ligu prvaka koje smo po svemu zaslužili - prisjeća se Kulešević.
Skoro četiri godine kasnije opet Osijek i Lokomotiva u prvenstvu igraju utakmicu koja ima specifičnu težinu.
- Konačno jako dobro igramo na gostovanjima, Opus Arena predstavlja igračima još malo opterećenje, ali vjerujem da će Osijek pobijediti i na koncu sezone izboriti plasman u Europu - zaključio je.