Bruno Petković ukrao je show Marku Pjaci, elita HNL-a igrala je ključne uloge u derbiju koji je praktično riješio pitanje prvaka, a Petković i Pjaca, Dalićevi reprezentativci, diktirali su ritam otkucaja srca navijača. Petković je Dinamova zlatna poluga u sefu švicarske banke koja već godinama jamči solventnost, još jednom na njegovo ime maksimirski klub prvi je na kasi.
Na startu drugog dijela Pjaca je stavio loptu na bijelu točku, Rujevica je stala. Pjaca, Zagrepčanin koji nikad neće zanijekati koliko voli Dinamo, pred BBB-ima, onima koji su mu skandirali, dio kojih se po emocijama i sada osjeća, stao je sučelice Nevistiću. Rijeka je nakon bolje igre dobila kazneni udarac, on je egzekutor koji ju je trebao dovesti u raj. Zalet. Šut. Gol. Sjajan gol, u rašlje. Što li je u tom času prolazilo kroz glavu toga čovjeka? Kakvi bi to "instrumenti" trebali biti da izmjere koje su ga sve "prale" emocije. Teško da može i sam izreći. Rijeka je povela, borio se za svoju ekipu, vidjelo se koliko mu je stalo da dođu do pobjede, vidjelo se i kasnije nakon što nisu uspjeli. Iako, "vanjskom slikom" nije slavio. Htio se vratiti u Maksimir, lani nije bio zanimljiv Modrima, zato je i došao u Rijeku, pa nekome tko je tako odlučio to je mogla biti i mala osveta, no to mu je sigurno zadnje bilo na pameti.
Pjaca je toga časa izgledao kao predestinirani junak HNL romana koji bi mogao rasplet imati tek u zadnjem poglavlju, međutim Riječka bajka, koja je ozbiljno nagrižena već porazom od Lokomotive, za njih je bolno prekinuta u 75. minuti. Bruno Petković, centarfor koji ni dotad niti potom nije uputio šut prema golu, namjestio je loptu za slobodan udarac i matirao Labrovića. Prstom je pokazivao na sebe - ja sam taj, ja sam to riješio. Petković je na isti gol, sa slične pozicije, i u istu vratarevu stranu zabio Latviji proteklog rujna u utakmici reprezentacija u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo. Šteta za Labrovića što to nije zapamtio i s time se povodio, kod tog gola nije napravio dobar posao. Pogotovo jer je ostavio slobodan dio gola, točno onaj koji je Petković pogodio na Rujevici.
Derbi je bio odličnog tempa i intenziteta, borbe i žestok, ali s malo šansi. Na Pjaci i Petkoviću bili su neki od najvećih fokusa jer oni su među glavnim perjanicama lige, no obojica su zapravo odigrali skromno. Pjaca nije radio višak, nije lomio obranu kao što se Željko Sopić nadao, osim pogotka s bijele točke imao je tek jedan udarac koji je blokiran i jedan kraj vrata. Ostao je dojam da je Dinamo, pogotovo u prvom poluvremenu, nudio više mogućnosti. No, podnio je teret od stotinu tona, probio je nulu na semaforu i nosili bi ga na ramenima da se nije ukazao Petković. On je bio još manje vidljiv, kao i cijela Dinamova ofenziva, ali taj pogodak okrenuo je susret. Na kraju su gosti preko Hoxhe iskoristili pojačani rizik domaćina i praktično riješili prvenstvo. Iako bi s bodom Dinamo bio u velikoj prednosti. Petkovićev slobodnjak je središnji događaj utakmice sezone.
Bruno je na Rujevici bio pravi kapetan. Savjetovao suigračima što i kako raditi, bodrio ih, pa kad mu se ukazala šansa i odlučio. Dinamo nije odigrao dobru utakmicu, ali je dao golove, a na Kvarner nije došao po dojam nego titulu. Petković i Pjaca bili su i u najavama, uz Baturinu, Fruka i Pašalića igrači pod povećalom. Ispisali su zgode koje će se pamtiti i prepričavati, no Petković je još jednom Dinamov junak.