"Adrenalin nakon gola u derbiju? To je bilo u nedjelju, apsolvirali smo zadaću, osvojili bodove i idemo dalje. Ja sam više tip zagledan u sutra, fokus se već seli na sljedeći vikend i utakmicu u Puli", ne razbacuje se Marco Pašalić velikim riječima dok za pojas zatiče Hajdukov skalp.
Otkako je Željko Sopić za njezinim kormilom, Rijeka pobjede na gostovanjima proslavlja pustošeći benzinske pumpe diljem zemlje, ali bodove osvojene na Rujevici slavi skromno.
- Proslavio sam u društvu roditelja, evo upravo ih ispraćam za Njemačku. Nakon toga sjedam u automobil i pravac Zadar, u posjet starijem bratu koji sa suprugom i djecom ondje živi već dvije godine. Imao je želju vratiti se i pronaći dom u Hrvatskoj, a ja sam sretan da mi je blizu. Niti inače nisam od nekih velikih partyja nakon pobjeda. Imao sam u Karlsruheu trenera i učitelja Damiana Villacampu, s njim sam radio i privatno, čovjek je puno utjecao na moj razvoj. Od njega sam naučio da sve što je bilo jučer nema veze, dobro ili loše, zaboravim već do sutra ujutro. Držim se toga.
Navijači Rijeke ipak neće do sutra ujutro zaboraviti Pašalićev gol u Jadranskom derbiju jer pokazalo se da je bio težak tri boda. Javnost je živjela u uvjerenju da grogiranom Hajduku na Rujevici slijedi porcija...
- Mi u svlačionici nismo se zavaravali. Dapače, znali smo da slijedi teška i tvrda utakmica jer Hajdukova momčad posjeduje kvalitetu. Nije tu bilo puno kombinatorike ni atraktivnih poteza, jedva da je bilo šansi. Ja sam na terenu svejedno osjećao da imamo meč pod kontrolom i da zato moramo ostati uporni. Ovakve se utakmice često rješavaju između 70. i 90. minute. Presuđuju veća želja, borbenost i malo sreće.
Pašalić je bio najbolji akter dvoboja i prije nego što je matirao vratara Lučića. Svojim trademark prodorima izvlačio se na udarac, ali su lopte nekontrolirano letjele.
- Nije me služio šut u prvom poluvremenu, no važno je bilo da nisam izgubio samopouzdanje. Rekao sam sebi da ću nastaviti pokušavati, ali ne na silu. Sebičnost nema smisla, momčad je na prvom mjestu. Nagradilo me na kraju takvo razmišljanje, suigrači su me suradnjom lansirali u priliku za pogodak.
Rijeka je u seriji od sedam uzastopnih pobjeda, ali Sopićev stroj uspjehe u prvom redu gradi na obrani od armiranog betona. Sedam pobjeda bez primljenog pogotka.
- Taj detalj je sada iskočio u prvi plan iako ne vidim Rijeku kao defenzivno nastrojenu momčad i mislim da od početka sezone igramo dobar nogomet. Za uspjehe je jako važan mentalitet, zajedništvo i posvećenost cilju. Šef nam stalno ponavlja da ostanemo na zemlji i da se ne zanosimo razmišljanjima o budućnosti. Bitna je samo sljedeća utakmica.
U nedjelju se Hajduk definitivno oprostio od šampionske utakmice. Sve do kraja sezone bit će u znaku derbija Rijeke i Dinama?
- Činjenica je da naša iskustva s Dinamom ove sezone nisu rezultatski najbolja, ali uvijek su to bile tijesne utakmice. Zato ostajemo pozitivni: treba u tim derbijima imati dobar plan, muški gard i dati maksimum. Važno je da je sve u našim rukama.
Pašalić je ljetos iz startnog bloka na Rujevici izletio s pucnjem, postigao je šest golova i krajem listopada se golgeterski ugasio. Ušao je u krizu, odnos s trenerom bio je prilično zategnut?
- Kriza u životu je jedino teška bolest ili gubitak u obitelji, a ovo drugo je sastavni dio nogometa. Činjenica je da mi nije išlo najbolje i da smo trener i ja o tome puno razgovarali. Složili smo se da ne trebam forsirati gol. Ima dana kada ne ide i onda je bolje ne forsirati. Uoči utakmice s Rudešom treneri su mi rekli da će stvari doći prirodno, same od sebe. I zaista je došao taj gol već u 9. minuti, a sada i ovaj Hajduku.
Dogodilo se u međuvremenu i gostovanje nacionalne momčadi u Africi. Pomogao vam je taj Egipat?
- Sto posto. Nakon reprezentacije sam se vratio s još većom energijom i motivacijom, jako me digla ta priča. Zahvalan sam izborniku Daliću što sam dobio priliku biti dio "vatrenih" na turniru u Kairu.
Dakle, napunjenih baterija u posljednje krugove utrke s Dinamom. Tko ima kvalitetniju momčad i tko su općenito najbolji igrači HNL-a?
- Gdje god pogledam, od našeg do suparničkog gola, Rijeka ima odlične pojedince. Selahi, Fruk, Pjaca, Marić... Ne možete pogriješiti. Ako me pitate za Dinamo, odskaču Petković i Baturina, obojica su u top formi. Od ostalih klasa iz lige izdvajam Livaju, super igrač.
Pašalić je odrastao u njemačkom nogometu. Ima li Rijeka stilom igre i atmosferom nekog bundesligaškog dvojnika?
- Stilom možda malo podsjećamo na onaj rani Hoffenheim, koji je bio svima nepoznanica, a završio je treći u Bundesligi. A što se tiče atmosfere, Rijeka je stvarno posebna i drukčija od svega što sam u karijeri vidio. Publika nas vuče od početka sezone, doslovce je naš dvanaesti igrač i siguran sam da će tako biti i u Puli sljedećeg vikenda. Nije nam tamo bilo lako jesenas, naišli smo na zatvorenu i tvrdu momčad. Tada je završilo remijem, ali sada na krilima Armade želimo upisati pobjedu.