Nakon duuugo vremena utrka za naslov prvaka Hrvatske je neizvjesna. Nije to stvar samo dva kluba, kako je barem simbolično znalo biti protekle dekade (s izuzećem Rijekina naslova 2017.) u dominaciji Dinama. Ove sezone, prije posljednjih 14 rundi prvenstva, tri su legitimna aspiranta na konačnu pobjedu. Po aktualnom plasmanu Rijeka, Hajduk i Dinamo. Može li europska i vrlo zahtjevna obveza Modrih u dva sraza s Betisom biti teret koji će olakšati odmak dva konkurenta koji takve obveze nemaju?
Ojačavanje pozicije
Dojam je da ovog puta to neće biti uteg modroj natjecateljskoj formi. Štoviše, nije nemoguće da bi u rasterećenosti nadmetanja s Betisom, koji je tretiran apsolutnim favoritom, Dinamo mogao podignuti razinu samopouzdanja i osnažiti energiju. Nakon gostovanja u Sevilli modri nogometaši čekaju Varaždin, a nakon domaćeg dvoboja s Betisom slijedi im opet domaćinstvo sa Rijekom.
Podizanjem praga intenziteta igre kroz europske utakmice, diže se i prag ritma u odnosu na domaće utakmice. Dakle, ako trener Jakirović dobro pripremi taj dril Europa-HNL na psihološkom rasterećenju momčadi, te ona uhvati dugo traženi ritam u proteklim mjesecima, tada Dinamo bitno ojačava svoju poziciju. Jer, treba imati na umu i sljedeću stvar - Modri su stalno u negativnom ozračju, bez obzira što su imali 6 pobjeda i 4 remija u posljednjih deset kola, ali su zasjenjeni ružnim porazom od Lokomotive u zaostaloj utakmici (0:3) i sada remijem u Kranjčevićevoj. Negativno ozračje jest razumljivo jer igra, a pogotovo energija koju su na HNL terenima iskazivali Modri, nije na dobroj razini. Dodatni je teret što je Dinamo navikao sebe i sve oko sebe da je dominantan, a koliko god nije u fazi dobre forme, domaće zadaće rješava po željama.
Dinamo se sada spustio u tehničko-taktičkoj razini, a Rijeka i Hajduk su se podigli. No, unatoč tim različitim trendovima znakovitost je činjenice da je Dinamo vrlo blizu. Ima džoker zaostale utakmice s Varaždinom (nevjerojatnih 6 mjeseci??), a domaća pobjeda u tom dvoboju Modre bi po sadašnjem stanju stvari dovela na minus 3 od Rijeke i minus 1 od Hajduka.
Rijeka djeluje od početka polusezone (24. siječnja) u najboljoj formi i pritom im je očito jako pogodovao zaostali meč u Gorici (3:2). Četiri dana do derbija u Splitu imali su fizički super zahtjevnu partiju na snježno-ledenom terenu i uspjeli su pobijediti. To im je podiglo samopouzdanje, prag fizičke spremnosti i otud dobar dio uspješnosti na Poljudu. Primjer kako jači ritam obveza ne mora nužno značiti umor i teret, nego obrnuto. Zanimljivo je u tom kontekstu da je Hajduku derbi sa Rijekom bio prvi te su trebali biti svježiji i odmorniji.
Sopićev temelj
Činjenica da je Rijeka kroz dva gostovanja u Gorici i na Poljudu upisala devet bodova bitno mijenja njen natjecateljski hodogram, koji je u prvom dijelu sezone bio opterećen gostujućom neučinkovitošću. Uz to su Riječani pojačali momčad i tako proširili klupu do razine koju iziskuje borba za vrh. Je li aktualni trenutak visoke forme preuranjen ili logične faze pada mogu biti kompenzirane u dvotjednoj pauzi u ožujku? Vidjet će se jer Rijekin trener Željko Sopić sada ima i novi moment, a to je rizik reakcije igrača kojima se ipak mijenja tretman u odnosu na prije. Ivanović manje igra, Pašalić je pao, a uz dovođenje Marića sada se razigrao Obregon.
Ostane li Sopićeva svlačionica jednako homogena, izražene energije kao u prve četiri utakmice, a ozljede zaobiđu igrače, to je temelj na kojem se može graditi kontinuitet forme i onog učinka koji vodi prema naslovu.
Hajduk je djelovao najstabilnije do starta s Rijekom. Pobjeda je mogla u derbiju značiti psihološki odlučan udarac suparniku, ali vjetar u leđa svom samopouzdanju. Usporili su Splićani u tri kola (remi Lokomotiva, Dinamo, poraz Rijeka), iako se može diskutirati jesu li dva neriješena u Zagrebu “usporavanje” ili držanje liderskog ritma. Kao i bod u Osijeku. Hajduk je nadigrao Slaven Belupo i sada treba vidjeti u četiri tzv. lakša izazova (Rudeš, Varaždin, Istra i Gorica) i tri gostovanja (samo Puležanima domaćini) je li to početak trenda stabiliziranja i uz eventualne pobjede zalog spremnosti za “napad” na vrh u završnom turnusu.
Sve su opcije u trci za naslov otvorene, za sva tri aktera, koji svaki ima svoje plusove i minuse. Navijamo samo da se omjer tih odlika i tereta razmrsi na terenu, u nogometnoj igri, a ne u festivalima dobrog nam znanog hrvatskog nogometnog folklora.