Još početkom mjeseca svibnja nogometaši Rijeke snivali su snove o dvostrukoj tituli, niti 20 dana kasnije i sam Željko Sopić, prvi među jednakima kad je u pitanju riječka svlačionica, bez rezerve jedva čeka kraj aktualne sezone.
I ono malo nade, unatoč vrlo dobro odigranoj sezoni, ove je srijede još jednom ugasio Dinamo usred opet rasprodane Rujevice. "Jer srce voli je i kada ne ide" pjevalo se i jučer uoči dodjele Rabuzinova Sunca i fešte predviđene za pobjednika SuperSport Kupa Hrvatske. I uistinu, veliku većinu sezone sjajna sinergija tribina i igrača te ogromna energija i želja koja je krasila riječke dečke na terenu bila je "forte" ove Rijeke. Posljednjih mjesec dana taj intenzitet zadržali su samo navijači koji su, primjerice, unatoč tome što njihova donedavno šampionski nastrojena momčad u posljednjih šest utakmica upisala pet poraza i jedan neodlučeni ishod, i ovog puta Rujevicu napunili do posljednjeg mjesta. Nije išlo. Dinamo je i ovog puta pokazao da je jednostavno bolja, kompletnija momčad ma što god tko mislio, a uostalom, tome i rezultati, posebno oni međusobni, idu u prilog.
U dosadašnjih šest ovosezonskih utakmica aktualni prvak i osvajač Kupa upisao je čak četiri pobjede uz svega dva neodlučena ishoda, jedan na Rujevici i jedan u Maksimiru u prvom ogledu finala Kupa. Mogla je Rijeka imati sve, na kraju ove sezone nema ništa.
Možda (pre) grubo zvuči ovakva konstatacija, naravno da je drugo mjesto uz igre koje su momci pokazivali kroz gotovo cijelu sezonu itekako rezultat vrijedan pažnje, no biti tako blizu, a ostati bez ijednog trofeja, nešto je po čemu će se (u konačnici) pamtiti Sopićeva Rijeka, barem dok ne počne nova sezona i pripreme za nju.
U kojem će stanju biti Rijeka, s kojim igračima i kakvim stručnim stožerom, pitanje je na koje će se odgovori početi davati istekom aktualne sezone, odnosno, nakon nedjelje i utakmice posljednjeg 36. kola protiv Slaven Belupa, koja je suštinski potpuno nebitna svima osim – navijačima. Naravno da bi oni koji su uvijek tu i kojima je iskreno stalo do Rijeke htjeli da se ova sezona, koja se ipak može smatrati uspješnom, završi pobjedom. Ako radi ničeg, onda radi statistike koja kaže da Rijeka u svojoj povijesti samo jednom imala više od pet ligaških poraza (bilo ih je sedam u sezoni 2002./03.) zaredom, koliko god loša bila.
Takav "slobodan pad", koji se ovoj Rijeci dogodio što zbog objektivnih (pad forme, posebice kod ključnih igrača), što zbog subjektivnih razloga (trener Sopić u dva je poraza na teren izveo momčad koja vjerojatno više nikad neće igrati zajedno u tom sastavu), također je obilježje ove sezone. Sva sreća da je Hajduk još ranije i još bolnije "aterirao", pa Rijeci neće biti upitno drugo mjesto, a za pogled u skoru budućnost svakako je dobro što su, unatoč porazu u finalu Kupa, Riječani izborili drugo kolo i nositeljstvo u kvalifikacijama za Europsku ligu i to kroz dio ždrijeba rezerviranog za osvajače nacionalnih kupova.
Jedno je sigurno, utakmica protiv Slaven Belupa za neke će igrače Rijeke vjerojatno biti i posljednja. Ne budu li na njoj i aktualni riječki reprezentativci, onda će možda i nekome od njih u CV-u ostati veliki, ali i zasluženi poraz od Dinama u finalu Kupa kao utakmica koja je možda i ubrzala njihov odlazak s Kvarnera. Šteta, možda je ova Rijeka u konačnici ipak mogla više, no prilike da u istom sastavu pokušaju ispričati neku novu uspješnu priču sigurno neće biti.
Na potezu je Uprava kluba na čelu s predsjednikom Damirom Miškovićem. Niti on nije bio previše rječit u izjavi odmah nakon susreta kad je u pitanju stručni stožer i igrači Rijeke u novoj sezoni, vruće glave nakon još jedne Dinamove "porcije" suzdržao se od ikakvih komentara za blisku budućnost, no nema dvojbe da ćemo to saznati vrlo, vrlo brzo. Promjena će sigurno biti i to u oba smjera, a nikoga ne bi trebalo iznenaditi bude li i onih nešto šireg opsega...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....