Kako se da iščitati iz eksploatacije teme “istočna tribina”, odnosi između pulskog i riječkog okruženja potvrđuju se u statusu velikog animoziteta. No, nije stvar samo navijačkih skupina, nego također i relacija Rijeke i Istre 1961, kao i nekoć Istre u 1990-ima. Uzimajući u obzir bitno različite uspješnosti i to u korist Rijeke, takav rivalitet-animozitet logičnije je pozicionirati u sferu susjedstva. Mnoštvo je primjera da između određenih klubova iz istog grada, regije ili najbližih susjeda, iako nemaju istu natjecateljsku dimenziju, postoje tenzije koje se lako prepoznaju u danima pred utakmicu i na njoj samoj.
Pula i Rijeka su susjedni i najjači gradovi svojih županija. Nekoć su bili u Zajednici općina Rijeka, teritorijalnoj podjeli u SR Hrvatskoj (od 1974. do 1990.). Ondašnji pulski-istarski akteri politike i društvenih krugova unutar te tvorevine često su isticali kako se Rijeka nametala svojim interesima i dominacijom. Možda bi se i u tom osjećaju podređenosti Pule, odnosno, dominantnom gardu Rijeke mogla prepoznati simbolika nogometnih animoziteta. Ti su odnosi odmah nakon Drugog svjetskog rata i međusobne kvalifikacijske utakmice za saveznu (jugoslavensku) ligu ondašnjih klubova USO i Kvarnera krenuli u negativnom tonu.
Puležani su slavili u Rijeci 2:1, a na dan uzvrata u Puli se dogodila tragedija na Vargaroli kad je eksplodiralo 28 mina blizu brojnih gledatelja koji su pratili regatu i uživali u lijepom ljetnom danu. Podaci ukazuju na više od 70 poginulih i 250 teško ranjenih. Puležani su htjeli odgoditi utakmicu jer su među stradalima bili i rođaci nekih igrača, Riječani su to prihvatili, ali je delegat HNS-a tada naložio da se mora igrati jer jugoslavensko prvenstvo počinje tjedan poslije. Utakmicu su dobili gosti 4:1 do prekida u 89. minuti zbog puknuća drvene grede jednog od golova...
Financijske i statusne muke
Rijeka je u idućim desetljećima iskoračila do statusa stalnog jugoslavenskog prvoligaša, dok se Pula (Istra) našla u tranziciji treće i druge lige. Reklo bi se da je to logičan odnos snaga jer dimenzije Rijeke (danas 107.000 ljudi) i Pule (52.000 ljudi), odnosno, Primorsko-goranske (265.000) i Istarske županije (195.000) upućuju na adresu moćnije ekonomske, političke i društvene zbilje.
Otkako je Pula postala dio prvoligaške scene 1992. godine, rivalitet dvije sredine se intenzivnije prelio na nogometno polje. Istra, a od 2004. Istra 1961, uz puno su financijskih i statusnih muka počeli stvarati prvoligašku tradiciju i nastojali su napredovati u srazu s najjačim klubovima Hrvatske. U proteklih desetak godina, od 2011., i dogradnje Alda Drosine, vidljiv je rast pulskog nogometa u organizacijskom i financijskom okviru. Čak je u tom razdoblju, dok su financijske dubioze tresle i Rijeku, pulski prvoligaš bio natjecateljski bolji (u sezoni 2011./12. Puljani 9., Riječani 12.). Otkad je došao Damir Mišković, Rijeka je krenula prema vrhu HNL-a i uz Dinamo postala najuspješniji akter te borbe.
U Puli, međutim, pamte da je s Rijekom došlo i do dva prekida utakmice, i to u oba slučaja kad su Istra (‘stara’ 2000. godine), odnosno, Istra 1961 (2012.) vodile 1:0. Prvi put su gostujući navijači ulaskom u teren izazvali incidente i prekid, a drugi put su suci prekinuli meč zbog bakljade Armade i Demona.
Žele pokazati nadmoć
Dan poslije Rijeka je tražila od voditelja natjecanja da se utakmica registrira u njihovu korist (riskirali su ispadanje), što su u Puli protumačili kao još jedan primjer kako Rijeka želi nametnuti svoj interes na štetu Istre. Otkako su Baski vlasnici kluba, taj odnos s Rijekom iz ere Mišković dobio je na jačini “neslaganja”. Oni su, naime, “neopredijeljeni” unutar HNS-ovih i posljedičnih HNL dvora te nastoje graditi klub i gledati svoja posla. No, iza kulisa, kako svjedoče, riječki čelnici nerijetko žele pokazati da su im “nadmoćni”. To se simbolično vidi i po slučaju da je predsjednik HNS-a Marijan Kustić uz dopredsjednika i Rijekinog šefa Miškovića podržao da Darko Raić-Sudar, uz funkciju sportskog direktora Rijeke, usporedo dobije i zadrži mandat predsjednika NSŽ Istre. Na to ga je mjesto predložila Istra 1961, čiji je bio, između ostalog i član Uprave, a kojoj je tumačeno pred izbore da nije istina kako DRS postaje SD Rijeke.
Odvodili igrače
Tako Riječani imaju dominaciju ne samo prema Istarskoj Županiji, nego i u Izvršnom odboru HNS-a, gdje su uz Kustića, i Mišković, i Raić-Sudar. Takve anomalije odnosa, naravno, iz pulskog kuta generiraju iritaciju koja je odavna nastala i na planu riječke “berbe talenata” iz Pule i Istre. Do dolaska Baska i sređivanja poslovanja i organizacije Istre 1961, Rijeka je bez problema odvodila sve talentiranije igrače mladih kategorija i seniora.
Od 2018. to više nije tako. Prošle sezone, u kojoj je Istra s Gonzalom Garcijom bila nadomak Europe, Rijeka je u dvije utakmice, uz blago rečeno dvojbeno suđenje i kriterije Titlića i Pajača (i isključenja pulskih nogometaša u obje utakmice), ipak završila četvrta ispred Zeleno-žutih. U pulskom okruženju je prevladavajuće uvjerenje da je Istra bila oštećena i to zato što nema, za razliku od Riječana, nikakvo “zaleđe”.
U tom kontekstu je dodatni teret odnosima što iz riječkog okruženja stalno dopiru teze o “podređenom pulskom prijateljstvu” s njima omraženim Hajdukom. Što se ogleda samo u korektnom odnosu dviju navijačkih skupina. Uostalom, zanimljivost je da Istrina statistika sa Splićanima djeluje nemjerljivo bolje nego s Riječanima. U 61 dvoboju Istrani imaju čak 13 pobjeda i 12 remija s Hajdukom, čak 5 pobjeda u Splitu i 8 u Puli. S Rijekom momčad Istre ima očajnu statistiku, tek 5 pobjeda, 16 remija i 38 poraza, uz samo jednu pobjedu (lani) u Rijeci. Rezultati i dometi, dakle, ne mogu biti generator animoziteta. Kao ni odnos s klubom kojeg Riječani ne vole. To je, kažu u Puli, kao da se konkretna suradnja na relaciji Dinamo -Rijeka tretira kao krimen “prijateljstvo”.
Shvaćanje granice
U zaključku, rivalitet Istre i Rijeke je više stvar susjednog pitanja i institucionalnih odnosa, nego natjecateljske priče. Činjenica da samo u posljednjih 12 gostovanja Riječani u Puli imaju 10 pobjeda i 2 remija, dovoljno govori o različitosti ambicija. No, to ne znači da Istra nema pravo gajiti svoje nade da bude bolja i da joj se za zlo uzima što joj poseban gušt, koliko i logična ambicija, svladati susjednog i k tome uspješnog trofejnog prvoligaša. Kao što joj je bio gušt pobijediti Hajduk na punom Poljudu ili na Drosini pred puno i splitskih navijača. Istra nije Rijeci ista kategorija, to je bjelodano, ali je vidljivo da joj iz Rijeke to stalno želi pokazivati, bez obzira na stalne pobjede na terenu. Taj gard je sličan onom koji Riječane iritira kad su u pitanju opterećeni odnosi s Hajdukom.
Svaki animozitet koji se hrani neravnopravnim odnosima u istoj nogometnoj i inoj priči i pokazivanju “mišića” vodi samo u nove opterećujuće odnose. Zato bi u HNL-u ama baš svi koji se tome podređuju trebali ipak shvatiti gdje je granica koja dijeli logične i poticajne rivalitete od neprihvatljivih folklornih izričaja, a koji zapravo režu granu na kojoj svi zajedno sjede...