Gubi li Unai Emery imaginarnu titulu "doktora europskog nogometa"? Španjolac s četiri Europske lige (tri sa Sevillom i jedna s Villarrealom) na svom imenu ozbiljno je ugrožen, uglađenom gospodinu sve snažnije parira neki tip inače često viđen u trenirci i polo majici, čovjek koji se prije nešto više od godinu dana niotkud pojavio na velikoj sceni. Dobro, ne baš niotkud nego iz Alavesa, ali je li itko imao pojma tko je Jose Luis Mendilibar?
- Osjećam se kao šupak, u španjolskom nogometu sam 20 godina, a izgleda kao da me nitko ne poznaje - kazao je baskijski stručnjak u ožujku prošle godine po dolasku u Sevillu, gdje su ga dočekale ruševine i borba za ostanak, očaj kakvog andaluški klub nije očekivao ni u noćnim morama.
Drugi ikada
Samo dva mjeseca kasnije, cijeli svijet prepoznat će Mendilibara kao jedinog trenera koji je pobijedio Josea Mourinha u nekom europskom finalu. Ne samo da je Mendilibar spasio prvoligaški status Seville (završili 12.), nego i osvojio Europsku ligu nasuprot Rome i ‘Special Onea‘. Trener iz Zaldibara do krajnosti je namučio i Pepa Guardiolu u UEFA Superkupu, ponudivši Manchester Cityju pobjedu tek nakon penala, a nedugo zatim klub će takvom čudotvorcu dati otkaz zbog blijedog ulaska u novu sezonu! Vrijeme je svjedok da je to bila pogrešna odluka, Sevilla je danas 14. na ljestvici i nema ništa novo u svojoj vitrini, a Jose Luis Mendilibar pod svjetlima OPAP Arene potvrdio se kao nepriznati genij i drugi trener ikada (nakon Rafe Beniteza) sa zaredanim euro-trofejima s dva različita kluba.
- Sretan sam što opet slavim, želim podijeliti ovu radost s klubom i svima oko njega. Volio bih ostati u Olympiacosu još dugo vremena! Maraton smo završili na najbolji mogući način, iduće sezone igrat ćemo Europsku ligu. Sada nisam euforičan, ali pretpostavljam da ću se za nekoliko godina sjetiti ovoga i uhvatiti se za glavu - poručio je Mendilibar nakon što su Grci u 116. minuti matirali Fiorentinu i okitili se prvim europskim trofejom u povijesti.
Mendilibar je četvrti trener Olympiacosa u ovoj sezoni i debitirao je upravo u Konferencijskoj ligi protiv Ferencvaroša. Put do titule zaista je senzacionalan "od a do ž", počevši od osmine finala, u kojoj su Crveno-bijeli gubili 4:1 od Maccabi Tel-Aviva pa pobijedili 6:1 u idućoj utakmici. Pod Grcima su potom padali Fenerbahče i Emeryjeva Aston Villa kao dva najizraženija favorita turnira, završno s Fiorentinom. Ponovo je Mendilibar u samo nekoliko mjeseci preporodio klub.
- Što je njegova najveća kvaliteta? Lako dopire do igrača i ulazi im u glavu - kazao je Ivan Rakitić tijekom zajedničke suradnje.
Saltko i skok s motkom
Svjedočanstva Mendilibarovih suputnika daju naslutjeti da se radi o teškom kontrol friku i poprilično humorističnom tipu. Kao ne pretjerano poznati igrač bio je hladan i smiren, a u menadžerskom poslu mnogo je strastveniji i entuzijastičniji. I pomalo čudan - u ranijoj fazi karijere tjerao je igrače da izvode salto na svaki strogo pogrešan potez.
Posljednjih 412 dana Mendilibarovih avantura - od finala do finala - ne mogu se opisati kao salto, već velebni skok s motkom u stilu Armanda Duplantisa. Naravno, epilog priče ne bi bio potpun bez spomena na Ayouba El Kaabija. Njegov presudni pogodak u finalu bio je 14. u Konferencijskog ligi, a 11. gledamo li utakmice iza grupnog dijela turnira. Nitko nikada nije toliko zabio u nokaut fazi jednog europskog natjecanja, Marokanac je za jedan gol prestigao Cristiana Ronalda (2017.) i Karima Benzemu (2020.)!
Možda smotra na OPAP Areni nije bila melem za oči, kažu neki i da im je ukradeno 120 minuta života. No, Mendilibarov skromni osmjeh prilikom pogleda na medalju, El Kaabijeva euforija u završnim trenucima i stotine baklji na glavnom atenskom trgu šalju jasnu poruku: Konferencijska liga nije beznačajna i definitivno nije bila pogreška.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....