U statusu dva velikana hrvatskog nogometa, jednog koji je najveći u povijesti (Modrić) i drugog koji spada među najbolje (Perišić) aktere Vatrene povijesti, postoje dvije važne odrednice. Prva se odnosi na sreću što Hrvatska može još računati na njihove talente, jer su istinski sportsmani i iznadprosječno dugovječni profesionalci. Druga odrednica ukazuje da u 40.godini (Modrić) odnosno nakon najteže ozljede u 35. (Perišić) ti fantastični igrači više nemaju energetski potencijal koji ih je doveo u te statuse.
Zlatko Dalić unatoč tim činjenicama uporno je isforsirao oba senatora da igraju dvije pune utakmice unutar 76 sati. Efekt je logičan. U prvoj utakmici sa Škotima bili su među (naj)zapaženijima. U drugoj utakmici Modrić je bio uvjerljiviji od Perišića, ali su oba igrača bili ispod svojih mogućnosti. To se najviše ogleda u defenzivnoj igri, koja je sa fizički vrlo svježim Poljacima bila teža nego sa Škotima. Modrić je trebao bolje djelovati kod prva dva gola Poljaka, a slično vrijedi i za Perišića, sa čije je strane palo prva dva pogotka. Uz napomenu da je umorni Perišić zakuhao i situaciju pri isključenju Livakovića.
Imali su oni i dobrih stvari u Varšavi, poglavito Modrić, ali u kontekstu utakmice njihov energetski pad je imao popriličnog utjecaja na dinamike (oscilacije) igre Hrvatske. Nije to čudno, obzirom na njihove okolnosti, nego je čudnije da izbornik svjesno forsira njihov puni nastup, iako nije prvi put da imaju padove energije u povezanim terminima. Takvi odabiri nemaju logike, ali nose puno rizika kako za fizički integritet tih veterana tako i za nužnu energiju reprezentacije kada suparnici nametnu jači ritam. I posljedično, tužno je vidjeti kako veći dio javnosti vrlo negativno tretira oba igrača, kao "starce koji ne daju mladima prostora".
Što je sasvim pogrešna percepcija stvari. Mladima takvi mentori i te kako trebaju, pogotovo u fazama kada mladi trebaju iskoračiti i naučiti se na vrlo opterećujuće odgovornosti koje ih čekaju u reprezentaciji. Dijelom i zato što su Modrić, Perišić i ostali veterani nametnuli visoke kriterije kvalitete i uspješnosti.
imati Luku Modrića i Ivana Perišića na raspolaganju je sreća reprezentacije i tih mlađih i nadolazećih vedeta. No, ponavljamo, njihove bi sudjelovanje trebalo dozirati, svesti u logičnije korištenje. Što se, usput rečeno, odnosi i na situacije kad nije logično vaditi ih igre. Recimo na EURU protiv Italije, kada se odlučivalo ide li se u daljnje natjecanja ili ispada u grupi, bilo je uputnije Modrića ostaviti na terenu a ne mijenjati ga 10 (odnosno 18) minuta prije završetka. Tu nema taktiziranja jer u pitanju je natjecateljska sudbina...
Ukoliko izbornik nema snagu da ih svrsishodnije koristi, onda bi se od tako statusno važnih i nadasve iskusnih igrača očekivalo da mu u tome "pomognu" realnijim pristupom situaciji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....