Prvo što treba naglasiti je sljedeće - Joško Gvardiol je izvanredan talent svjetske razine. Da nije tako, ne bi dosad, u samo dvije-tri godine, izazvao dva super bogata kluba da za njegove usluge izdvoje fantastičnih 130 milijuna eura. I to samo za odštete, bez plaća, bonusa, premija...

Sve se meteorski brzo događa u karijeri tog sjajnog momka, koji oduševljava sve oko sebe ponašanjem i jednostavnošću. O tome se stalno kroz razne priloge govori u Manchester Cityju, isto kao što se navodilo u Leipzigu. Da o tome ne govorimo u kontekstu Dinama, gdje je u 11 godina izrastao u svjetski potencijal.

Kod najboljeg trenera svijeta

Joško Gvardiol će u siječnju navršiti 23 godine. Što znači da raste faktor zrelosti kod igrača koji iza sebe ima već tri velika reprezentativna natjecanja (EP 2021. i 2024. te SP 2022.) i 140 utakmica u Bundesligi i Premier ligi, odnosno, Ligi prvaka i ostalim natjecanjima Leipziga i Cityja.

Jedna od najvažnijih stvari u karijeri Gvardiola, koji je preskakao “razrede nogometnog sazrijevanja”, jest to što je došao u ruke najboljeg trenera svijeta, Pepa Guardiole. Vrijednost Katalonca nije samo u činjenici da je natjecateljski sjajan i sa svojim klubovima osvaja trofeje, nego i u tome što uči nogometu svoje igrače. Pogotovo mlađe. Neki neskloni reći će da je preveliki filozof, dijelom i zbog tog pristupa, ali oni koji prolaze njegov dril, kao sada Gvardiol i Kovačić, odat će da od njega dobivaju neka nova znanja. Kovačić, kojem je 30 godina, brzo savladava te nove točke taktičke prirode i napravio je veliki iskorak u svojem nogometu. Gvardiol je ipak manje iskusan i gotovo osam godina mlađi. Zato mu Guardiola, uz stalno isticanje njegovih fantastičnih potencijala i učinaka na utakmici, periodično ukazuje na propuste.

Jedna od tih točki jest Gvardiolovo pozicioniranje, pogotovo na dijagonalne lopte koje suparnik šalje prema svojim desnim krilnim igračima. U nekoliko navrata mu se dogodila kriva procjena tog dugog putovanja lopte i posljedično povećanje rizika za njegovu momčad. Dogodilo mu se to i u reprezentaciji, što znači da je pozicioniranje, čak i na akcije niskih kraćih pasova suparnika gdje mu se dogodi krivo pokrivanje prostora (kao protiv Škota u Zagrebu), jedna od točki oko koje će morati dodatno proraditi.

Još je u procesu rasta

Vjerojatno je važan utjecaj na tu manjkavost što Joško Gvardiol šeta s pozicije lijevog beka na onu lijevog stopera. To mu se događa(lo) u reprezentaciji, to mu se događa u Cityju. Zbog specifičnog napadačkog stila igre Guardiole, a zbog velikih tehničkih i fizičkih potencijala Gvardiola, trener ga najčešće koristi kao lijevog bočnog. I to s tendencijom da bude “visoko”, dakle, skoro kao krilo. Gvardiol to odrađuje u velikom stilu, a što je garnirao i izvanrednim pogocima i individualnim akcijama, koje su naglasile njegov tehnički talent.

Protiv Škotske je to demonstrirao dijagonalom za Perišića, nakon čega je pao gol Matanovića. No, protiv Škota je Gvardiol pokazao i kako ima teškoće u kvalitetnom pokrivanju prostora i to kao stoper koji mora čuvati leđa bočnom igraču. Kao u nekoliko partija u reprezentaciji, pokazao je u par navrata kako značajno pogriješi u pasu i to u opasnoj zoni pred svojih šesnaestercem. Ovi propusti nisu “cjepidlačenje”, nego ukazuju da mora poboljšati pozicijsko postavljanje i zadržati koncentraciju na maksimalnoj razini.

Moguće je da mu je kompliciranije igrati u reprezentaciji nego u savršeno organiziranom Cityju, gdje uvijek ima jasna rješenja za pas igru. No, to što i Guardiola ukazuje na taj problem potvrđuje da je Gvardiol još igrač u procesu rasta i tehničko-taktičkog sazrijevanja. Naravno, za najviše razine nogometa, kojima nesumnjivo pripada, a ne u prosječnim ligama i klubovima.