Arijan Ademi protiv Varaždina je odigrao 251. utakmicu u Dinamovu dresu. I nije mu lako pobrojati sve one velike, povijesne partije. No kad pokušavamo gradirati, kad se zbroje ulog i jačina protivnika koji će u srijedu biti na stolu, onda i sam Ademi kaže:
- Jedna od najvećih utakmica, sigurno. Ma, možda je i najveća s obzirom na to protiv kakve momčadi igramo i koliko bismo pobjedom mogli dobiti.
Dugo već stišće zube, igra pod blokadom i uz bolove u gležnju, no za City ni trenutak nije bio upitan, nije dolazilo u obzir da ga nema na travnjaku.
- Zdrav sam i spreman sam, ništa me ne boli. Poslije Cityja ćemo vidjet hoću li igrati i preostale dvije utakmice, protiv Lokomotive i Rijeke, no o tome sad nema potrebe pričati. Pred nama je 90 minuta u kojima želimo pobijediti veliku momčad, sjajnog protivnika, i to je jedino o čemu u ovom trenutku razmišljam.
Ademi je protiv Varaždina zaigrao stopera. Bjelica je, očito, odlučio da je on taj, da će kapetan u obrani zakrpati izostanak Perića i Theophile-Catherinea.
- Nije trener još rekao je li definitivno odlučio da ću igrati stopera, ali bude li tako, nema problema. Igrao sam već tu poziciju, ne samo sad protiv Varaždina, odigrao samo i protiv Karlovca, zadnjih 20 minuta protiv Lokomotive. Bio sam stoper u mlađim kategorijama, imam iskustva s tom ulogom.
Kako mu je to izgledalo protiv Varaždina, je li bilo malo neobično ili se brzo navikao?
- U početku sam možda reagirao više kao vezni igrač, izlazio sam ranije, ali brzo sam pohvatao kretnje. Stoper mora biti strpljiviji, ne izlaziti unaprijed, nego ponekad treba i pričekati. Prilagodio sam se i mislim da neću imati problema ako me trener postavi na stopera.
Nabrijani smo
No u tom bi slučaju mogla nedostajati Ademijeva energija i iskustvo u veznom redu, Ademi je ipak igrač s najviše takvih utakmica u nogama od svih suigrača.
- Za svaku trenerovu odluku postoji razlog pa tako i za to da igram stopera, to znači da je trener odvagao sve i tako odlučio. Kao i uvijek.
Koliko je utakmica s Atalantom utjecala na Dinamove nogometaše? Naime, dojam je da su u Milanu Modri bili malo umorni, kao da je nedostajalo svježine, neke pogreške koje su radili izgledale su upravo kao posljedica umora. Ima li u njima još snage za veliku utakmicu protiv Cityja?
- Ima, naravno. Nabrijani smo, jedva čekamo utakmicu, spremni smo. Ne treba tu utakmicu s Atalantom gledati tako i izvlačiti neke dugoročne zaključke; oni su bili bolji od nas, zasluženo nas pobijedili, a mi nismo imali svoju večer. Takvi se susreti događaju svima, no u srijedu je nova utakmica, u kojoj želimo i možemo biti pravi i nadati se pobjedi.
Velika prilika
Opet, sigurno nije lako sjetiti se da je Dinamo u 90. minuti protiv Šahtara imao sve, a sad sve to mora opet zaraditi, i to protiv najvećeg suparnika?
- Imali smo sve u svojim rukama, u toj završnici sa Šahtarom izgubili dva boda, ali o tome ne treba više razmišljati. To je nogomet, često je čudesan. Žao nam je tih bodova, pogotovo kad si svjestan da si ravnopravan, možda i bolji od Šahtara i Atalante, međutim te su utakmice prošlost, a pred nama je još jedna velika prilika. U svakom slučaju, napravili smo dosad velike stvari u ovoj Ligi prvaka i idemo ovo natjecanje u skupini završiti na najbolji mogući način, sjajnom predstavom. Pa kako završi.
Pritom može biti ključan i onaj rezultat iz Harkiva. Ako Atalanta tamo pobijedi, mora i Dinamo pobijediti da bi prošao dalje.
- Nećemo se uopće zamarati utakmicom u Hakrivu. Gledamo sebe, gledamo kako da mi pobijedimo City. Želimo tri boda i onda nam nije bitno kako će odigrati Šahtar i Atalanta. A na koncu nam za treće mjesto možda bude dovoljan i bod, možda i poraz. Ali o tome trenutno ne razmišljamo.
City u zadnje vrijeme igra promjenjivo, ne pobjeđuje baš lagano, u Premiershipu dosta zaostaje. Je li to uoči utakmice u srijedu dobra vijest za Dinamo ili ipak loša, s obzirom na to da svi očekuju da se Cityju otvori i da počne pobjednički niz?
- Ne mora to ništa značiti. Utakmica u srijedu je zasebna, City će ovdje sigurno doći po pobjedu, neće kalkulirati, tako da nema potrebe razmišljati o njihovim zadnjim rezultatima.
Kakve su pouke Ademi i suigrači donijeli s Etihada?
- Shvatili smo da možemo igrati protiv Cityja, nositi se s tim igračima. Možda smo tamo bili malo preplašeni i impresionirani prvih dvadesetak minuta, ali poslije smo vidjeli da nemamo razloga za ikakav strah. Igraju tamo Jesus, De Bruyne, Sterling, Aguero..., no to su isto tako nogometaši i ljudi kao i mi; igramo 11 na 11 i siguran sam da ih se nećemo bojati u Maksimiru. Pogotovo ne u Maksimiru. Uostalom, Cityju su bodove uspjeli uzeti i Šahtar i Atalanta, pa zašto ne bismo mogli i mi.
Protiv Cityja moramo zabiti iz prve šanse, jer nećemo ih imati puno
Kako objasniti taj efekt Maksimira? Zadnji su put pobijedili Young Boysi, otada nitko ne može svladati Dinamo u njegovoj utvrdi.
- Ne znam kako bih to objasnio. Sigurno je drugačije kad igraš doma, kad poznaješ teren, igraš na njemu svaki dan, poznat ti je ambijent, a onda i kad su pune tribine pa te još nose prema pobjedi... Sve je to skupa stvarno prednost. Evo, vidim da su i navijači čekali od jutra u redovima za karte, svaka im čast. Ova momčad sve to zaslužuje. Još kad bi više publike bilo i na HNL-u, bilo sve još ljepše.
Ipak, za pobjedu će trebati popraviti realizaciju. Protiv Hajduka i Varaždina, u zadnjim utakmicama u Maksimiru, Modri su imali pregršt šansi, a zabili samo po jedan gol, protiv Varaždina su mogli na kraju ostati i bez pobjede.
- Istina, teško zabijamo u zadnje vrijeme, realizacija nam nije najbolja. Protiv Cityja moramo iskoristiti svaku priliku, zabiti iz prve šanse, jer nećemo ih imati puno. Znamo to, potrudit ćemo se da budemo efikasniji.