Nije bilo previše laganih protivnika iz prvog jakosnog razreda u izvlačenju skupina Svjetskog prvenstva u Kataru. Svi su željeli dobiti domaćina, na kraju je iz drugog 'šešira' to zadovoljstvo dobila Nizozemska, a niti jedan od preostalih protivnika se ne može nazvati laganim.
Hrvatska je u konkurenciji sedam jakog momčadi dobila Belgiju, reprezentaciju protiv koje smo do sada igrali osam puta, a u međusobnim dvobojima imamo tri pobjede, tri poraza i dva remija. Gol-razlika je na našoj strani - 9:6.
Posljednji put protiv Belgije smo igrali u lipnju prošle godine, a ta utakmica je bila generalna proba Vatrenima uoči nastupa na Europskom prvenstvu. Izgubili smo s 1:0, jedini gol postigao je Romelu Lukaku, a generalni dojam je bio loš za našu momčad pa je ta utakmica na neki način potaknula izbornika Zlatka Dalića na neke promjene u sastavu na samom Euru.
Belgija je jedna od najboljih reprezentacija na svijetu posljednjih sada već desetak godina, a trenutno su drugi na FIFA-inom rankingu, odmah nakon Brazila koji je upravo od njih preuzeo status broja jedan. No, iako se Belgiju uoči svakog velikog natjecanja u posljednje vrijeme stavlja u status favorita, oni ipak nisu došli do samog kraja. Na Svjetskom prvenstvu u Brazilu zaustavljeni su od Argentine (1:0) u četvrtfinalu, a prije četiri godine su osvojili treće mjesto nakon što su u polufinalu s 1:0 izgubili od Francuske, a onda s 2:0 pobijedili Englesku. Što se europskih prvenstava tiče, na oba posljednja natjecanja su ispali u četvrtfinalu - 2016. od Walesa (3:1), a 2020. od Italije (2:1).
Neki će reći kako je ovo Belgiji jedna od posljednjih šansi za osvajanje naslova s ovom zlatnom generacijom, ali činjenica je da njihove najveće zvijezde imaju još dosta ozbiljnih sezona pred sobom. Kevin De Bruyne ima 30 godina, Romelu Lukaku 28, a dosta je i mlađih igrača koji su nositelji igre reprezentacije.
Izbornik Belgije je španjolski trener Roberto Martinez koji je na klupu reprezentacije stigao u kolovozu 2016. godine, a dvije godine kasnije je preuzeo i funkciju tehničkog direktora reprezentacije. Ukupno je do sada vodio Belgijce 70 puta, a ima 52 pobjede, 11 remija i 7 poraza uz gol-razliku 197:58. No, s obzirom na to da ipak nije došao do konačnog uspjeha, postoji dosta špekulacija kako bi on mogao napustiti klubu reprezentacije čak i ovog ljeta s obzirom na to da je za njega zainteresiran veliki broj, prije svega, engleskih klubova. Ipak je za očekivati kako će Martinez ipak voditi Belgiju i u Kataru te pokušati doći do konačnog uspjeha.
Martinez s Belgijom u posljednje vrijeme igra u sustavu 3-4-3 ili u nekoj inačici u kojoj ima jednog klasičnog napadača i dvije polušpice. Na vratima je Thibaut Courtois, u obrani imaju Jana Vertonghena, Jasona Denayera i Tobyja Alderweirelda, u vezi su tu Youri Tielemans, Axel Witsel, tu su i Christian Benteke, Dries Mertens i drugi, a veliko je pitanje u kakvom će stanju do Katara biti Eden Hazard. Poput svog sunarodnjaka iz Reala, Garetha Balea, Hazard u reprezentaciji ima mjesto iako ne igra puno u 'Kraljevskom klubu', a njegov povratak u pravu formu jako bi oraspoložio Martineza.
Belgija u Katar dolazi kao jedan od favorita, momčad s puno odličnih nogometaša, ali i momčad koja je opterećena činjenicom da do sada nije uspjela doći do konačne nagrade koju priželjkuju i za koju misle da imaju kvalitetu. Dva puta su zapeli u polufinalu - osim 2018. bili su tamo i 1986. kada su osvojili četvrto mjesto, a sada žele stepenicu, odnosno dvije više. Do samog kraja.
Iz trećeg jakosnog ždrijeba Hrvatska je dobila Maroko, a protiv te momčadi smo do sada igrali samo jednom i to 1996. godine na prijateljskom Kupu kralja Hassana II. Miroslav Blažević je tada u Casablancu vodio prilično jaku momčad s praktično svim prvotimcima koji su igrali na Europskom prvenstvu te godine, a pobijedili smo tek nakon raspucavanja s bijele točke. Nakon 90 minuta bilo je 2:2, a jedanaesterci su došli do 10. serije kada je za Hrvatsku bio precizan Robert Špehar dok je za Maroko promašio Abdelkader El Brazi.
Maroko je bio uvjerljiv u afričkim kvalifikacijama za SP. U grupi s Gvinejom-Bisao, Gvinejom i Sudanom su upisali svih 6 pobjeda uz uvjerljivu gol-razliku 20:1. U playoffu su ždrijebom dobili DR Kongo, u prvoj utakmici upisali remi (1:1), da bi u uzvratu s uvjerljivih 4:1 izborili svoj peti nastup na svjetskim prvenstvima. Samo su jednom, u Meksiku 1986. prošli skupinu te u četvrtfinalu izgubili od tadašnje Zapadne Njemačke.
Maroko s klupe vodi Vahid Halilhodžić koji je upisao ovaj veliki uspjeh iako je iz momčadi izbacio dvije velike zvijezde - Hakima Ziyecha i Noussaira Mazraouija. Zvijezde Chelseaja i Ajaxa nisu se najbolje slagale s Vahinim načinom vođenja momčadi, on ih je odstranio te bez njih izborio nastup u Kataru. Sada je samo pitanje hoće li se do Mundiala smiriti situacija među njima.
S obzirom na to da Maroko i bez njih dvojice ima momčad s nekoliko odličnih igrača - prije svega su tu Achraf Hakimi (PSG), Youssef En-Nesyri (Sevilla), Bono (Sevilla), Iran Louza (Watford) i Munnir El Haddadi (Sevilla), za Hrvatsku bi bilo dobro kada bi Maroko u Kataru bio bez Ziyecha i Mazraouija.
Inače, Maroko je postao četvrta reprezentacija koju je Halilhodžić odveo na Svjetsko prvenstvo, nakon što je 2010. isto napravio s Obalom Bjelokosti, 2014. s Alžirom i 2018. s Japanom. No zanimljivo je da je Halilhodžić samo Alžirce vodio na SP-u, na klupama Bjelokošćana i Japanaca dobio je otkaz prije završnog natjecanja.
Kanada je momčad protiv koje Hrvatska nikada nije igrala, a sve je na neki način iznenadila odličnim nastupima u kvalifikacijama. Prvi dio akcije u CONCACAF-u su odradili s maksimalne 4 pobjede uz gol-razliku 27:1, a zatim su sve iznenadili i u glavnoj skupini iza sebe ostavili Meksiko i Sjedinjene Američke Države. U 14 kola su upisali 8 pobjeda, 4 remija i dva poraza uz gol-razliku 23:7.
Kanadi je ovo drugi nastup na Svjetskom prvenstvu. Prije Katara igrali su u Meksiku 1986. godine i upisali tri poraza s gol-razlikom 0:5. Nakon toga su ipak pali u drugi plan što se tiče i CONCACAF-a, a u posljednje vrijeme se u nogomet u Kanadi dosta ulaže s namjerom da se stvori ozbiljna momčad za sljedeće svjetsko prvenstvo koje se igra upravo u Kanadi, SAD-u i Meksiku.
Izbornik Kanade je 46-godišnji Englez John Herdman, a zanimljivo je kako on nikada nije vodio niti jedan klub. Karijeru je počeo kao izbornik ženske reprezentacije Novog Zelanda, a od 2011. do 2018. je vodio Kanađanke da bi od 2018. prešao na klupu muške selekcije s kojom je ostvario veliki uspjeh i izborio SP.
Najveće zvijezde momčadi su Alphonso Davis iz Bayerna, te Jonathan David, napadač Lillea, a tu je još dosta igrača koji igraju u europskim klubovima. Možda i najpoznatiji njihov igrač za domaću javnost je Milan Borjan. Ovaj 34-godišnji vratar rođen je u Kninu, a od 2017. je na vratima Crvene zvezde. Bez obzira što je rođen u Kninu Borjan je u nekoliko navrata zanijekao svoje hrvatsko porijeklo, pa je tako u jednom razgovoru kazao:
- Znam tko sam i odakle dolazim! Knin je uvijek bio zvezdaški grad, a ova pobjeda nad Kolnom bio je za cijelu srpsku Dalmaciju - govorio je svojevremeno Borjan kada je došao u Zvezdu.
- Nisam rođen u Hrvatskoj. Rođen sam u Krajini, to je bilo srpsko mjesto. Ja sam rodom iz Srbije, iz Dalmacije, ali osjećam se kao Kanađanin jer sam tamo proveo puno godina.
Hrvatska prvu utakmicu igra protiv Maroka 23. studenog. Četiri dana kasnije igramo protiv Kanade, a 1. prosinca protiv Belgije.