Tko čeka taj dočeka. Ta poslovica odnosi se na hrvatsku futsal reprezentaciju koja se plasirala na Svjetsko prvenstvo u Uzbekistanu koje će se održati od 14. rujna do 6. listopada ove godine. Rekli bismo - konačno, nakon duge 24 godine. Tada je futsal vrsta igrala na Svjetskom prvenstvu u Gvatemali, na kraju je završila na petom mjestu. Prije tih silnih godina Hrvatsku je u Gvatemali predvodio kapetan Mićo Martić, još se sjećamo tadašnjih velikih majstora malog nogometa Roberta Grdovića, Nikole Tomičića, Alena Delponta, Pjera Malvasije, Siniše Alebića, Tomislava Gričara, Velimira Čarapine, Edina Dervišagića, Gorana Eklića, Božidara Butigana, Alena Jukića, Tomislava Papeša, pokojnog Mate Čuljka...
Ne možemo bez drame
Sjećamo se i kako se naši dečki nikako nisu uspijevali plasirati na svjetsku smotru, iako je Hrvatska uvijek imala jaku reprezentaciju koja je manje-više uvijek koketirala s europskim nogometnim vrhom. Koliko je samo tu bilo bolnih poraza, Bože sačuvaj. A i nekih “kombinacija” naših suparnika koje nisu odisale sportskim duhom i korektnošću. Recimo, u kvalifikacijama za Tajland 2012. zaustavio nas je čudan rasplet utakmice između Ukrajine i Azerbajdžana (4:2) u posljednjem kolu skupine, a prije utakmice znalo se da taj rezultat vodi Ukrajinu i Azerbajdžan u drugi krug natjecanja. Prije toga Mađari su nas eliminirali u kvalifikacijama za prvenstvo u Tajvanu 2004. godine, Talijani za Brazil 2008. Nakon toga, Azerbajdžanci i Bjelorusi izbacili su nas iz kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2016. u Kolumbiji. U vrijeme korone igrali smo za plasman na svjetsku smotru protiv Češke, dva puta je završilo 2:2, ali onda su u raspucavanju šesteraca bili bolji Česi i ponovno je bilo tuge i jada. Do utorka, 16. ožujka 2024. godine Ovoga puta smo prošli, u dodatnim kvalama izbacili smo Poljsku, nakon pobjede u gostima 3:2 i neodlučenim rezultatom 2:2 u Zagrebu, u dvorani Dražena Petrovića.
- Ne možemo mi bez drame!
Svi disali kao jedan
To nam je prvo u srijedu kazao izbornik futsal reprezentacije Marinko Mavrović (54) koji se plasmanom na Svjetsko prvenstvo upisao u povijest. Jer uspjelo mu je što drugima 24 godine nije. Ali Mavrović jest izbornik-pobjednik, zna on i kako se osvajaju medalje, s U-19 reprezentacijom osvojio je srebrnu medalju na Europskom prvenstvu. Marinko je bio sjajan futsal igrač, svi su znali “buraze”, njega i brata Zdravka. Burazi su žarili i palili futsal scenom Hrvata, bio ih je užitak gledati, oduševljavali su zaljubljenike ovog sporta. Marinko je sada postao i sjajan trener, izbornik. Da, opet je bilo drame u kvalifikacijama, nakon hrvatskog vodstva od 2:0, Poljaci su smanjili, Postružin je dobio crveni karton, izjednačili su na 2:2. Pomislili smo, pa neće valjda opet sve otići k vragu. Nije, nije, nije smjelo. Bilo bi zaista previše.
- Negdje nam se moralo vratiti. Nakon svih tih silnih godina u kojima nismo uspijevali, kad je bilo neviđenih pehova i poraza, konačno je stiglo vrijeme za veliko slavlje - kaže nam Marinko Mavrović.
Još je bio pod dojmom dramatične završnice u Draženovoj dvorani...
- Da smo nakon vodstva od 2:0 zabili treći pogodak, bio bi mir Božji. A onda se sve okrene, dobijemo crveni karton. Ali na kraju smo uspjeli, velika je to priča, svi smo presretni. Podružili smo se nakon svega, bilo je sjajno, veselo.
Priča nam Marinko kako ova reprezentacija ima taj pobjednički gen, kako je fenomenalna squadra.
- Kroz cijele ove kvalifikacije, pogotovo kroz ovih zadnjih deset dana kad smo bili skupa, vladala je fenomenalna atmosfera zajedništva. Od 2008. godine sam u reprezentaciji, tada sam postao pomoćnik. Nikad nije bila ovako dobra atmosfera kao sada. Naša dva senatora Marinović i Jelovčić su bili fenomenalna podrška svima, jer, znate, mi smo jako mlada reprezentacija, pa da tako kažem, imamo ogroman broj klinaca, ali sjajnih igrača. Bilo je stvarno užitak sve ovo vrijeme biti s tim dečkima. Svi smo disali kao jedan, od stožera do igrača. Moralo nam se vratiti ovim rezultatom i plasmanom na Svjetsko prvenstvo.
Najbolji mogući izbor
Naravno, nakon velikog uspjeha, sad odmah treba dalje, brzo će proći vrijeme do polovice rujna kad starta Mundijal.
- Sljedeći tjedan odlazimo u HNS, da vidimo koliko dana možemo dobiti za pripreme. Trebalo bi nam petnaest, još bolje dvadesetak dana priprema. S time da će igrači dobiti program po kojem će raditi. Jer naše prvenstvo će biti odgođeno za listopad, tako da klubovi prije rujna neće krenuti s pripremama. Tako da reprezentativce moramo opteretiti da bazu rade sami. Recimo, mi smo se prije dvije godine plasirali na Europsko prvenstvo, igrali smo super. Zbog korone se odgodio početak prvenstva, pa smo na kraju na tu europsku smotru otišli nespremni. A tako se ne može. Današnji futsal je iznimno tjelesno zahtjevan, možeš znati sve s loptom, ali ako nisi maksimalno tjelesno spreman, gotov si, nemaš šanse. Futsal je postao gladijatorska borba. Mi na Svjetskom prvenstvu u Uzbekistanu želimo biti gladijatori!
Ždrijeb skupina na rasporedu je 26. svibnja u Samarkandu.
- Argentina, Brazil, Španjolska, Portugal, Ukrajina, Kazahstan, Francuska... Na svjetskoj smotri igrat će zaista najbolji, krema futsala. Želimo u Uzbekistanu biti kao Vatreni u Rusiji. Treba proći skupinu, a onda malo po malo do - finala!
Inače, Portugalci su aktualni europski i svjetski prvaci, a Argentinu su svladali i u Futsal Finalissimi, takozvanom reprezentativnom Superkupu. Dakle, imaju baš sve što se nudi na svjetskoj futsal sceni. Pitamo Mavrovića hoće li ovi igrači koji su izborili prvenstvo svi i otići u Uzbekistan?
- Ako svi budu zdravi - da! Zaista ne bi bilo u redu da se ovim dečkima koji su napravili ovaj sjajan rezultat oduzme nastup na Svjetskom prvenstvu. Naravno, nikad se ne može znati hoće li se možda još netko istaknuti, vidjet ćemo. Ne može se ništa unaprijed govoriti, Ali iskreno ne vjerujem da bilo tko može iskočiti na takav način da izbaci nekoga od ovih igrača koji su izborili nastup na Svjetskom prvenstvu. Konačno, kazao sam vam da smo sjajna klapa, treba je zadržati. Jer baš su se ovi dečki pokazali kao najbolji mogući izbor, izdržali su sve. Dobro smo krenuli u kvalifikacijama, pa smo onda dva puta izgubili od Francuza, trebalo se vratiti na pobjedničku stazu. Mi smo dosta mladi, a pokazali smo ogromnu mentalnu snagu. To mi je posebno drago.
Može li se kazati da mu je ovo najveći uspjeh kao izbornika?
- Kao seniorske reprezentacije naravno da jest. Ali najdraža mi je srebrna medalja s Europskog prvenstva U-19 reprezentacija. No, naravno, kad se nakon 24 godine plasiraš na Svjetsko prvenstvo, to uvijek ostaje u sjećanju. Mi smo ušli u povijest, uz onu reprezentaciju iz Gvatemale. Napravili smo fenomenalan doseg, dugo čekani san. Iz Europe na prvenstvo ide samo sedam reprezentacija. To pokazuje kako se teško kvalificirati. I vjerujte, zaista s velikim optimizmom putujemo u Uzbekistan, idemo tamo napraviti veliki rezultat - zaključio je izbornik futsal reprezentacije Marinko Mavrović.