Lakoća trka i visokog presinga, ali i upornost te vjera da može nešto napraviti u trenutku kada akcija izgleda bez perspektiva. Rezultat gol! Lakoća trka, izlaska iz visokog presinga i onda top dubinska lopta, iza leđa suparničkim braničima, okolno dirigirana u liniju putanje moćnog Lukakua. Rezultat gol, odnosno asistencija! Igra Matea Kovačića protiv Aston Ville (3:0) potvrda je odlične forme koja krasi veznog igrača Chelseaja, u kojoj smo mogli uživati i na reprezentativnoj rujanskoj kvalifikacijskoj fazi.
Igra na razini talenta
I sada, kao da su svi zaboravili salve kritika, omalovažavanja i nepovjerenja u njegove potencijale. Sa 27 godina ušao je u fazu zrelosti talenta, koji je bio nesporan prije deset godina, a kamoli prije nedavnog vremena kada su ga tretirali neispunjenim.
Kovačić sa 27 godina igra na razini tog talenta jer je, između ostalog, došao i u ruke treneru koji mu, napokon, bezuvjetno vjeruje.
U današnjem nogometu je zapravo ključno upravo to, da imate dobrog trenera i da vam taj čovjek vjeruje i onda kada to drugi ne čine. Thomas Tuchel od prvog dana dolaska u Chelsea (u siječnju) za Kovačića je imao samo birane riječi opisujući mu potencijale i njegovo povjerenje. Koliko je to bilo važno za našeg igrača? Po nama bilo je presudno jer, analizirate li mu faze u Interu, Realu i Chelseau, kao i sada u reprezentaciji, Mateo Kovačić je najbolje partije pružao onda kada je imao maksimalnu vjeru trenera.
U Interu mu je Stramaccioni dao u prosjeku 79 minuta po utakmici, najviše od svih, i igrao je nadahnuto. U drugim fazama bilo je oscilacija i zbog puno problema koje je Inter imao. Po odlasku u Real Kovačić je postao jedan od velikih, ali pored Modrića, potom Kroosa i Casemira, teško je dobivao kontinuitet. U fazi kada je mijenjao nekog duže odsutnog, kao Modrića u jesen 2016., Kovačić je u kontinuitetu igrao odlično. I ništa manje uvjerljivih partitura u igri kao recimo sada, kada je zavladao opći konsenzus njegove nogometne vrijednosti.
Povjerenje Tuchela
U vremenu otkad je došao Tuchel Kovačić ima najviši prosjek igranja, 74 minute. U početku ove sezone povišen je prosjek (5 utakmica) na 83,2, i nadovezuje se na standardnost u reprezentativnom tjednu (3 utakmice, 83,3 minute). Za usporedbu, u Realu je bio tri godine i kod Zidanea 89 utakmica, odigravši prosječno 50 minuta. U Chelseau je sa Sarrijem dohvatio 61 minutu (51 utakmica), a kod Lamparda (70 utakmica) 66 minuta. Vidljiv iskorak se dogodio s Tuchelom, jer mu taj trener bezuvjetno vjeruje, koristeći ga maksimalno u konkurenciji veznih igrača kao što su član svjetskog prvaka Kante i europski prvak Jorginho.
Dakako da je važan doprinos Kovačićevom iskoraku i iskustvo. Sa 27 godina je tek pred najboljim fazama karijere, ali ima već preko 400 nastupa u talijanskom, španjolskom, engleskom okruženju te europskim kupovima, plus 50-ak nastupa za Dinamo i 74 za Hrvatsku. Kovačić, koji je nedavno postao i tata, u dobi je kada je Luka Modrić stigao u Real Madrid. Dok je njegov uzor tada bio bez inozemnog trofeja, Kovačić ih je već skupio 13 i to (naj)viših razina. Jasno je da je pred njim još puno godina vrhunskog nogometa te može riznicu značajno podebljati. I na individualnom planu zaslužiti dužna priznanja.
Forma Matea Kovačića dakle nije veliko otkriće, nego je novo otkriće starog otkrića svjetskog talenta. Vidljivo je da napokon uživa u tom statusu da mu se vjeruje i da mu se ne traži razlog zašto mu se ne bi trebalo vjerovati. Otuda i učinci koji sada izazivaju toliko komplimenata i odobravanja. Uključujući reprezentaciju.
Još prije par godina Luka Modrić je vrlo jasno naglasio da je Mateo Kovačić njegov logičan nasljednik, jer ima sve potencijale da bude lider Hrvatske. Danas su (gotovo) svi na tom tragu i lakše će se ispratiti Modrića kad se povuče. Do tada vrijedi uživati u tome da zajedno doprinose reprezentativnim uspjesima...