Uživajte još tri mjeseca ovog genijalca u dresu Real Madrida. Nakon toga bit će vrijeme za suze...
Tako je jedan od brojnih kroničara Reala zaključio svoj osvrt na pobjedu Blancosa protiv Seville. Pobjeda koja je stigla nakon bravure kapetana Luke Modrića, a čime je po općem stavu Real zakapario 36. naslov prvaka Španjolske. Osam bodova prednosti pred Barcelonom i devet pred Gironom (utakmica manje) praktično je nedohvatljivo 12 kola prije kraja. U njima Real još ima samo Barcelonu na rasporedu od jakih suparnika, i to na svom stadionu. Raspored s momčadima koje su slabije plasirane označuje da je za ovakav Real konkurenciji teško i pomišljati na preokrete. Da je Sevilla izvukla remi, tada...
Neki se ne mire
Gol za pobjedu, još jedna demonstracija tehnike, hitrine, preciznosti i moći, nije bio samo gol za tri boda koja su vjerojatno prijelomna u trci za naslov. Bio je to pogodak koji će još vjerojatnije biti simbol osvajanja 36. Primere. No, ono što je posebno razigralo emocije svih madridista, to je uvjerljiv osjećaj da je ovo bio i svojevrsni početak tromjesečnog slavljenja zaključenja jedne fantastične karijere na najvišim nogometnim razinama. Način na koji su taj gol slavili gledatelji na punim tribinama Bernabeua, svi igrači i treneri, a koje simbolizira Rüdigerovo dizanje u zrak omiljenog mu suigrača, kao da su bili podsjećanje na senzacionalni nogomet Luke Modrića i istovremeno trenutak spoznaje da se približava vrijeme rastanka. Neki se ne mire s time i potiču njegov ostanak, kao redakcija AS-a, među kojima su i bivši igrači Reala, te mnoštvo navijača. Neki su realni i procjenjuju da Modrić nije zaslužio, zbog svega što je učinio u dresu Reala, da bude rezerva i zato vjeruju da si ni igrač to neće dozvoliti.
Bivši igrač Reala i danas među najcjenjenijim analitičarima, Alvaro Benito, u tom kontekstu će kazati:
- Ne razumijem zašto Luka, koji djeluje fizički odlično, a klasa mu je vječna, ne igra više. Pogotovo ne razumijem da stalno prednost dobiva Tchouameni, koji ničime ne pokazuje da ima nešto posebno zbog čega bi trebao biti starter u Realu. Ne shvaćam to, više bi trebao na klupu on nego Modrić. No, očito je da su to izbori iz nekih drugih razloga...
Da, drugi razlozi. Modrićeva magija protiv Seville, 20-ak minuta katedre igre, a ne samo briljantnog pogotka, ukazuje da je problem što ga stalno tretiraju zbog godine rođenja, a ne učincima u igri. Čak i Ancelotti ne može pobjeći od sebe...
- On ima 39 godina, ali na terenu ne izgleda tako. Sjajan je i jako je teško takvog igrača ostaviti na klupi.
Od rujna, kada je navršio 38, i trener i mediji stalno govore o 39-godišnjaku, iako će Modrić taj rođendan imati u rujnu. Za šest i pol mjeseci. No, to je ta atmosfera, stalno podsjećanje kako je “star”. Pa i onda kada se podsjeća na rekorde i posebne dosege. Kao onaj po kojem je golom Sevilli postao drugi najstariji strijelac u povijesti Reala u La Ligi. Samo je Ferencu Puskasu, s 38 godina i 233 dana bilo više godina, a Modrić je sada uvjerljivo drugi s 38 godina i 169 dana. Još do kraja sezone ima priliku dohvatiti prvu poziciju...
Posebne ovacije
Luka Modrić, to je već sada stvarnost, bit će u panteonu najvećih igrača Reala u 122 godine super uspješne povijesti tog nogometnog kolosa. I po najstarijim kroničarima Blancosa, ne samo da će zbog sada gotovo sigurnih rekordnih 25 pehara (uz Marcela i Benzemu) biti među najvažnijima u konkurenciji mnoštva legendi, nego je po svim parametrima jedan od najvoljenijih igrača kod navijača Reala. Uz to ga se smatra jednim od rijetkih kojeg iznimno respektiraju navijači svih klubova i najomraženijih suparnika, zbog čega doživljava ovacije gdje god igra. Sukladno vrlo uvjerljivoj atmosferi da u lipnju prestaje njegova igračka priča u Realu, može se predvidjeti da će na više stadiona, uz Bernabeu, Modrić biti posebnim ovacijama “praćen u legendu”.
Upravo zato je ovaj pogodak trebao Modriću i svima koji ga vole. Jer je pokazao koliko je još vrijedan i da više ne napravi ništa posebno do kraja sezone, bit će i više nego dovoljno za zasluženi okvir velikana. Iako, u idućih tri mjeseca, uz 12 utakmica La Lige (do)kapetan Modrić može imati još i 1-3-5 ili 6 prilika da “pečatira” i senzacionalnu priču u Ligi prvaka. Koju je osvojio pet puta, i među posebnima je s tri uzastopna osvajanja. Kao protagonist. Do kraja sezone, uz reprezentativni nastup u Njemačkoj, na Euru, kapetan Vatrenih prijeći brojku od tisuću seniorskih klupskih utakmica, od Zrinskog, Inter Zaprešića preko Dinama i Tottenhama do Reala. Riznica puna momčadskih i individualnih trofeja, slava s Hrvatskom, Zlatna lopta...
Status alternative
No, u tih preko tisuću demonstracija talenta koji je obilježio svoju epohu unutar svjetskog nogometa, tri su nam kadra možda i najuvjerljiviji odraz njegove kvalitete, njegove snage i karakternosti, pobjedničkog mentaliteta. Sve ih povezuje slična bravura kao protiv Seville, negativan period karijere i njegova senzacionalna reakcija. Trilogija koja simbolizira gard s kojim je postao jedan od najboljih veznih igrača u povijesti nogometa i taj okvir zadržao do 39. ljeta života...
Prva pozornica Old Trafford, 5. ožujka 2013. godine. U Realu još žive dvojbe je li on poseban, kod Josea Mourinha još nije iskoračio. Alex Ferguson je u prvoj utakmici u Madridu izvukao 1:1, a uzvratu je United imao vodstvo 1:0. Real je bio na konopcima. Modrić ulazi pola sata prije kraja i to je pola sata nogometa za udžbenike. Postiže fantastičan i važan gol za 1:1, gotovo isti kao protiv Seville u nedjelju. Uz to inicirao je akciju za 2:1 i Ronaldov pogodak za prolaz. Od te večeri Luka Modrić je u Realu postao nedodirljiv...
Druga pozornica je Nižnij Novgorod, 21. lipnja 2018. godine. Hrvatska protiv Argentine. Mundijalska priča kojoj je prethodilo možda i najteže Modrićevo (emotivno) razdoblje u karijeri, kada ga je dobar dio hrvatske javnosti žestoko kritizirao i vrijeđao zbog “slučaja svjedočenja” na suđenju Zdravku Mamiću.
U trenucima, gotovo istim kao protiv Seville (80. minuta) Luka Modrić pripremio je poziciju za šut. U gotovo istoj dinamici, projektilu izvan kaznenog prostora, u desni kut, efeom (suhi list), rasparao je mrežu Messijeve škvadre i praktično osigurao pobjedu (gol za 2:0) i prolaz grupe Mundijala, prvog nakon slavne 1998. i bronce u Francuskoj. Od toga dana, gola i prolaza, koji će voditi do finala, Modrićeva reprezentativna priča postala je kao bajka. Srebro, bronca, srebro, Zlatna lopta...
I naposljetku, Sevilla. U sezoni osvješćivanja realnosti, u kojoj ga Real prvi puta vraća u status alternative, otkako je 2003. godine (još kao junior) započeo seniorsku karijeru profesionalnog nogometa. Punih 20 godina Modrić je bio starter, protagonist, ključan igrač svojih klubova, reprezentacije, lider igre koji je svima njima mijenjao povijesne tijekove. I sebe plasirao u red najvećih igrača nogometa u 21. stoljeću. Navedeni kadrovi trilogije simbolično opisuju zašto je u tome uspijevao. Jer Modrić nije samo natjecateljskog drila, on je pobjednik, koji najbolje od sebe izvlači i kad mu je najteže te kad mnogi posrću jer nemaju takvu karakternu snagu...
Moguć i završetak karijere
Modrić jedini zna što će učiniti u ljeto, nakon što s Realom završi 12. sezonu i s Hrvatskom zaključi 9. veliki turnir (5 Eura, 4 Mundijala). Sve su opcije na stolu, osim da će nastaviti u Realu i s Hrvatskom. Hoće li još igrati, možda u Aziji ili SAD-u, možda u Europi, tko zna, možda je opcija i da s Realom i Hrvatskom zatvori istodobno i veličanstveno poglavlje aktivne karijere. Ništa ne bi trebalo začuditi. Kad je u pitanju velikan kao Modrić, zbilja više ništa nije iznenađujuće.
Kad maestro odradi svoje posljednje dionice ove sezone, ono što je 100 % sigurno, a kako je to kazao kroničar AS-a, bit će vrijeme suza. Počevši od Modrićevih preko svih onih koji su uživali njegovo nogometno remek djelo proteklih 15-ak godina. Iduća tri mjeseca, dok ne dođu ti trenuci u Realovom i vatrenom dresu, treba slaviti Maestrov nogomet i privilegij svjedočenja toj fantastičnoj karijeri...