Daleko je Kina. Nogometno pogotovo. Zato su dojmovi prvih mjeseci Slavena Bilića kao trenera Beijing Guoana FC još nepoznati. U petak prijepodne, dok je u Pekingu bilo već 16 sati (+6), javio se u dogovorenom terminu. I odmah na početku usmjerio je tijek našeg razgovora…
- Kina? Sve super, ali nije to tema za sada, sve se vrti oko Eura, je l’ tako…
Još niste pričali o svojoj novoj trenerskoj akciji, pa smo mislili…
- Pustimo sad, ionako je tu pauza, pričat ćemo kada ovdje prođe više natjecateljskog razdoblja…
Dobro, jeste li i vi povišenog interesa za 16. izdanje Eura nakon što je pandemija odgodila njegovo odvijanje prije godinu dana?
- Ha, čudno je sve to oko ovog izdanja EP-a i bez da je bilo toga tereta pandemije. Sjećam se kada smo prvi puta očekivali turnir u dvije zemlje domaćina kako smo si mislili kako će to funkcionirati. Onda se navikneš, prihvatiš i eto opet novotarije, s domaćinstvom svugdje po Europi. Je l’ tako da je sve to nekako čudno? Pa onda odgoda godinu dana zbog COVID-a 19, pa nema publike…
Bitno je ipak da su počele utakmice?
- A je, uzbudljivo je jer su se ljudi doista zaželjeli nogometa, reprezentativnog i pogotovo ovakvog jakog natjecanja. Čujem se sa svojima iz familije, pa prijateljima, poznanicima, a gotovo sa svima nakon uvodnih rečenica “gdje si”, “što si”, tema skrene na Euro. To je tako, nogomet je strašan medij, pokreće sve živo.
Kako ćete pratiti utakmice, postoje tri termina, vi ste na +6, dakle, prijenosi (i) u noći…
- U našem stožeru je Dean Računica, a on prati sve do detalja kako i što, gdje i kada, što i s kim. Ovaj termin u 15 je idealan, ove druge, osim utakmica Hrvatske, ćemo kalkulirati ovisno o obvezama i situaciji. Postoje i snimke, pa pogledaš kad stigneš.
Engleska je prvi suparnik Hrvatske. Stvorila se atmosfera kako su Englezi spremni za najviši iskorak. Dijelite li to mišljenje i vi, koji jako dobro poznajete zbilju otočkog nogometa?
- Gledajte, kad stavite na papir sva imena novih mladih vedeta, onda se može jednostavno zaključiti da toliko talenta, desetki, Englezi nisu imali od vremena Gascoignea. Mount, Grealish, Foden i ostali su sjajni, lagani, brzi, znalci, imaju vic u igri. To je bogatstvo Engleza, igrači koji i u Premiershipu rade razliku. Roster je Engleza iznimno dojmljiv, ali jedna stvar ostaje mi upitnikom. Nisam, naime, siguran ima li Engleska momčad! S kime god razgovaram među engleskim novinarima, prijateljima, retorički upitam “koja je to postava Engleske”. Nema odgovora. Samo je Kane siguran, ostalo je sve podložno promjeni. Po mojem mišljenju, iskustvima, standardnost momčadi je izuzetno bitan faktor ambicije.
Sjećamo se 2008. godine da su i vama predbacivali da ne možete spojiti dvije iste postave zaredom?
- To nije bilo baš tako. U kvalifikacijama smo malo mijenjali, a bilo je to jedno-dva. Onda formalno gledano nije ista postava, ali u biti je to standardno. Mislim da je važno da gro momčadi bude kontinuiran. Jedanaest Brazila iz 1970. svi znamo nabrojati, kao i postavu Sacchija s Baresijem, Maldinijem iz kraja 1980-ih ili Guardiolinu Barcelonu…Englezi nemaju, barem ne za sada, tu standardnost i mislim da to za njih nije dobro.
Ovo su možda drugačija vremena?
- Neke se stvari u nogometu mogu mijenjati, ali temeljne su uvijek iste.
Kako su zapravo Englezi “odjednom” stvorili takvu bazu mladih i generacijski drugačijih talenata?
- Učinili su to slično kao i Nijemci, kada su postali svjesni da im reprezentacija nije više baš konkurentna, uložili su u mlade kategorije, poboljšali sustav, bitno osnažili kampove. Jednostavno, dali su puno više značaju stvaranju novih vrijednosti. Englezi su prije četiri godine bili svjetski prvaci i u U-17 i U-20, to je ta nova baza koja sada toliko dobrog donosi klubovima i reprezentaciji.
Sjećam se da ste mi svojevremeno pričali da i Englezi, kao i mi, imaju problem da im igrači u tranzicijskom dobu od 18-20 godina znaju samo nestati s radara?
- Englezi su napravili pravu stvar kada su olakšali veće posudbe mladih igrača Premiershipa u Championship. Mislim da je moguće pet posudbi odjednom. I u moje vrijeme vođenja klubova na Otoku iskoristio sam takve pogodnosti i to je bio odličan posao za sve, klubove koji posuđuju i one koji ih uzimaju na posudbu, ali i za igrače i naposljetku reprezentaciju. Eto, Mount. On je, uz Tomorija iz Chelseaja otišao na posudbu s Lampardom u Derby County. Potom su ga vratili u Chelsea i, eto, pogledajmo ga sada, momak sjajno igra u svježem prvaku Europe. Prije desetak godina bilo je uobičajeno da takvi igrači, nadareni, ali neiskusni, te još nespremni za iskorak u elitnom razredu, počnu lutati po klubovima nižeg razreda i onda većinom razvodne karijeru.
Eto, kakvu onda Englesku možemo očekivati protiv Vatrenih?
- Bit će to po meni mlada i neopterećena Engleska, željna nadigravanja i nametanja visokog ritma. Oni sasvim sigurno neće biti statični, to su momci koji idu do daske, puni su energije i jedva čekaju da je iskoriste na velikoj pozornici. To je nova generacija koja ne kalkulira, ne čeka, samo juriša. Priča se o pritisku, ali po meni oni baš jasno odaju da su neopterećeni.
Taktički gledano još nije jasno hoće li to biti formacija s 3 ili 4 braniča?
- To zna samo Southgate i škvadra, ali budite uvjereni da je to reprezentacija koja ima sve potencijale. Nisu jednodimenzionalni, zato su još teži suparnik. Dakako, sve te vrijednosti još su uvijek “papir”. Još oni, ponavljam, nemaju ekipu, uigranost koja je nužna da bi maksimalno iskoristili svoje individualnosti, to je proces. Pogledajte, mi smo od 2018. godine, nakon Rusije, išli u smjenu generacije jer smo na to bili prisiljeni odlaskom nekih veterana i daljnjim putem osipanjem još nekih aktera srebra. Dalić je to više-manje bezbolno obavio, ali je točno da smo mi zadržali kičmu momčadi. A Englezi, eto, oni su bili u statusu mladih već u Rusiji. No, počeli su već mijenjati i taj kadar jer imaju nove kvalitativne vrijednosti i more mladih talenata. Po meni je tako teško stvoriti kompaktnost, pogotovo onu koja je preduvjet za velike iskorake. Ako je Grealish taj, a po meni jest, onda on mora igrati sve ili većinu utakmica. Samo se tako stvara momčad reprezentacije koja će imati obrise klupske momčadi. Na način da malo igra ovaj, pa onaj, jer su svi dobri, teško je to ostvariti…
Mi se možemo hrabriti činjenicom da je i “rusku” verziju Engleske, praćenu glamurom, Hrvatska ukrotila u polufinalu?
- Englezi su rano poveli i onda su tu svoju entuzijastičku energiju zaboravili, odnosno, kao da su stali. Raširili su se po terenu, kao kontrolirali utakmicu, ali kakva je to “kontrola” kad vodiš 1:0 i svaki trenutak možeš primiti pogodak! Pozicijski su bili previše nastrojeni, a to nešto košta. Oni su tako izgubili svoju pozitivnu divljinu i moć, a naši su bili odveć dobri da to ne iskoriste.
Može li štogod Hrvatska iskoristiti u nedjelju na Wembleyju?
- Objektivno gledano, od Rusije na ovamo nismo blistali. Po mojim iskustvima, to je normalno. Osvojilo se srebro, došlo je do emotivnog pražnjenja, otišli su važni igrači, došli novi. Smjena generacija se odvijala u natjecateljskom razdoblju i to nije nimalo lako. Cilj je ostvaren, plasirali smo se na Euro, a sada, kvalifikacijski gledano, mi Hrvati smo uvijek imali promjenjivu formu. No, kada kreće veliki turnir, svejedno Euro ili Mundijal, sve se to briše. Motivi i fokus su na maksimumu.
Znači, optimist ste?
- Kao svi navijači Hrvatske, nadam se dobrom Euru. Ne trebamo biti pretenciozni, ali niti podcjenjivati sami sebe. Imamo dobru ekipu, čiji je forte sredina terena. Nitko nema takav trio vezista i moćnu veznu liniju kao Hrvatska. Francuska je u tom segmentu isto moćna, ali je drugačije strukture. Nemaju ni oni takav spoj znanja, mirnoće, lucidnosti i taktičke odgovornosti kao što ga osiguravaju Brozović - Modrić - Kovačić. Jako je važno reći da su sva trojica znalci, koji proizvode vrhunsku kombinatoriku, ali su istovremeno odlični u defenzivnim zadaćama. To je sjajno.
Po vama bi onda trebalo igrati...?
- A ne, ne, nećete me navući na takav razgovor. To je stvar Zlatka Dalića. On je s njima, vodi ih već četiri godine, najbolje zna što momčadi najviše odgovara. Probao je više stvari u prošlom razdoblju i sigurno je vidio što je dobro za nas, a što nije.
O.K, ali neke su manjkavosti ipak za raspravu?
- Ma, gledajte, i on je govorio da je bilo štekanja u obrani i u fazi napada, ali meni su neke te stvari razumljive. Eto, kad nema Lovrena, to je hendikep za obranu, koja ima teškoća i u prekidima. Bilo je promjena, raznih drugih teškoća, ozljeda...
Nije grijeh ako vi kao bivši izbornik, iz svojih iskustva, iznesete mišljenje kako bismo mogli dobro odigrati?
- O.K., jasno je da smo dobri kad smo u čvrstom bloku, u okvirnih 4-1-4-1, da imamo krila koja su motorična, trkački dovoljno moćna da mogu juriti u defenzivu, a onda nakon preuzimanja lopte napasti prazne prostore. Ova tri genijalca u sredini terena mogu odigrati visoki presing, jedan napasti i stopera, znaju čitati igru i onda kad dobiju loptu, s kojom su fenomenalni, odigrati najkorisniji pas i začeti opasnu akciju. Ako mi je dozvoljeno reći osobno mišljenje, onda taj trio ne bih dirao.
To ste već naglasili, valjda i zato što se dosta špekulira hoće li, recimo, Kovačić otpasti za Vlašića ili nekog drugog ofenzivnije nastrojenog veznjaka?
- Ponavljam, sva trojica su imala izvanrednu sezonu, uključujući Kovačića do ozljede. Moje mišljenje je da ako Englezi uđu imalo kalkulantski, onda se njih trojica mogu nametnuti i zagospodariti terenom. Ako Englezi uđu goropadno, treba se obraniti i ugasiti ih mirnoćom na lopti. U oba slučaja Broz, Luka i Kova su top. A to da se niti jedan od njih ne ubacuje do kraja u napad je negativni dio priče, ali da se dvojica ubacuju onda ne bismo ni pričali kako ćemo igrati. Uglavnom, ne bih dirao ono što mi je najbolje, uz opasku da to, naravno, ne isključuje uvrštenje važnih igrača kao Vlašić, Kramarić, ovisno o potrebi...
Ima Dalić niz dobrih alternativa?
- Naravno! Vlašić, Brekalo, pa taj mali Gvardiol, kojeg mi apsolutno svi hvale kao nešto posebno, pa sada već iskusniji Pašalić, tu je i uvijek korisni i staloženi Badelj. Ima niz igrača koji mogu dati doprinos kad ih izbornik pozove da je njihov trenutak. Zato gledam pozitivno na ono što nas čeka.
Kakav pristup Hrvatske očekujete već od Engleske?
- Često govorim mojim sugovornicima kako Hrvatska pod natjecateljskim pritiskom zapravo najviše pokazuje. Očekujem da će to biti i ovoga puta značajka njenog nastupa, ta energija i motivacija koja maksimalno mobilizira, koja večer prije utakmice pri pomisli što slijedi izaziva laganu nervozu u trbuhu, koja na zagrijavanju potiče znojenje u rukama i tremu. Kad igrači osjete te senzacije, onda su spremni za sve. Cilj je tradicionalan, proći grupu, a mislim da smo uz Engleze, objektivno gledano, mi najbolji u grupi. Uz sve poštovanje Česima i Škotima, koji će sigurno biti napaljeni, pogotovo potonji jer su domaćini, i nastojat će nam zagorčati maksimalno ambiciju prolaska...
Kad prođemo, onda…?
- Zna se što, mi prolaskom rastemo. Kako u samopouzdanju, tako i u ukupnoj atmosferi, u zajedništvu svih, reprezentacije i okruženja. Simbolički rečeno, našim se igračima na velikom natjecanju ne ide baš kući.