Kovačić je poslije Švedske bio nerealizirani talent, a onda je tri dana kasnije postao veliki igrač!?

Pokretanje Lige nacija potvrdilo je Hrvatskoj status elitne reprezentacije. Paradoksalno jest da je to novo natjecanje ujedno postalo teret atmosferi oko hrvatske selekcije. Status u A skupini znači redom suparnike najviše kvalitete u Europi, a kako ukazuje naš slučaj, znači i odmjeravanje s najboljima na svijetu i u Europi. Do 2018. Hrvatska je jeseni živjela s kvalifikacijama i prijateljskim ogledima. Manje stresa i natjecateljskog drila, jer igralo se ipak s dohvatljivijim konkurentima.

U Ligi nacija dopalo nas je i u drugom izdanju nadmetanje s aktualnim svjetskim prvakom i aktualnim prvakom Europe. Porazi koji su uslijedili na razini su tradicija koje imamo s tim suparnicima, a koje nikad do sada nismo pobijedili. S obzirom da se Liga nacija odigrala u krajnje nenormalnim okolnostima pandemije, onda je reprezentacijama s manje širine kadra puno teže nego velikim selekcijama s većim kadrom kvalitete. Pored tih objektivnih, Hrvatskoj se dogodio i niz subjektivnih tereta, kao što je primjerice rekonstrukcija kadra u jeku igranja s najtežim suparnicima.

Doživljaji Hrvatske uvijek su bili podložniji emocijama nego stručnim i inim logikama. Tretirati tijesan poraz s Portugalom kao potvrdu nečega, odnosno, vrednovati igrače, sustave i izbornika temeljem takve teške utakmice, suparnika i desetkovane momčadi, zbilja ne vodi realnim zaključcima. Kao što nisu realni oni koji se donose na temelju pobjeda u jednoj utakmici (recimo Švedska). U Hrvatskoj je svakih 90 minuta dovoljno da se odredi da nešto baš ne valja ili da je baš dobro. Recimo, Kovačić je poslije Švedske bio u tretmanu vječno neispunjenog talenta, a sada je nakon Portugala veliki igrač…

U nogometu je najvažniji natjecateljski cilj, a točka realnog zaključka vrijednosti je njegovo ispunjenje ili neuspjeh. Hrvatska u Ligi nacija objektivno u ovoj skupini vrijedi trećeg mjesta. I naposljetku ga je ostvarila. Hrvatska ima realan cilj u 2021. izboriti kvalifikacijsku vizu za SP 2022, odnosno, proći skupinu (Engleska, Češka, Škotska) na EP-u. U daljnjoj fazi natjecanja na Euru puno toga ovisi o ždrijebu, formi i zdravlju igrača, zato se i kaže uvijek, s logikom, da je nakon toga sve moguće. Jer, tako i jest u kup-sustavu.

Kad se zaključe ta dva natjecanja u idućoj godini, onda ćemo imati jasniju sliku vrijednosti nove reprezentativne grupe i posljedično izbornikove umješnosti da stvori natjecateljski jaku momčad. U tom razdoblju, jesen 2020. Lige nacija i 2021. godina Eura i kvalifikacija za SP, Zlatko Dalić radi i još jednu, vrlo zaguljenu u hrvatskom okruženju, neizbježnu obvezu - rekonstruira reprezentaciju. To je proces u kojem ima plusova i minusa, oscilacija, kako igračkih tako i trenerovih, ali čiji se epilog ne može suditi poslije jedne-dvije utakmice. I pogotovo je neracionalno zbog alternativnog natjecanja, s najjačim suparnicima, dovoditi u pitanje status izbornika.

Realniji doživljaji nogometa, odnosno, pozicije Hrvatske u njemu, bitno bi olakšavali sve procese reprezentacije. A za objektivan doživljaj njene vrijednosti, kao i onih koji je vode, treba čekati završetak natjecanja koja su strateški važna za naš reprezentativni te posljedično i cijeli nogomet. Početi od toga da cijenimo treće mjesto u skupini elitne skupine Lige nacija jest korak realnog doživljaja i zdravijeg poticaja Hrvatskoj da ispuni realne ciljeve. Možda tada i one koji su realno iznad naših mogućnosti...