Nego, je li on jedan od najpodcjenjenijih "vatrenih" u povijesti, stiglo je pitanje nakon utakmice s Poljskom, taman dok je Nick Cave Zagreb, simbolično, drmao čudesnom "Jubilee Street". Ulicom jubileja, u koju je taman zakoračio subjekt pitanja i novi "vatreni" centurion - Andrej Kramarić.

Teško je pritom opovrgnuti sugestivno pitanje. Jer put Andreja Kramarića odavno je priča sama za sebe. A on sam, realno, zaslužan je za sve što je prošao, a i napravio. Biti među "12 žigosanih" hrvatskih igrača, u društvu Modrića, Perišića, Srne, Pletikose, Kovačića, Rakitića, Šimunića, Vide, Olića, Ćorluke i Šimića, poseban je status ne samo u našoj već i svjetskoj riznici. naime, iako zvuči puno, činjenica da je niti 600 igrača na svjetskoj razini ostvarilo takvu obljetnicu, dovoljno govori sama za sebe. A usto, Kramarić se sa srebrom u Rusiji, broncom u Kataru, pa i drugim mjestom u Ligi nacija, upisao u dijamantnu listu hrvatske nogometne povijesti. I, sjećamo se kao danas, kada je debitirao u hrvatskom dresu 4. rujna 2014. s Ciprom u Puli, pitanje je, prilično nemaštovito, ali protokolarno za situaciju, glasilo: "Što biste si poželjeli u danima koji slijede?"

Ostvarena želja

- Ono što sam želio, upravo sam ostvario - kazao je tada naizgled golobradi dječak, koji je morao proći ubrzanu školicu odrastanja.

DAMIR KRAJAC Cropix

Tada je, naime, imao 23 godine, a iza njega stajala je brižno čuvana bista najefikasnijeg dinamovca u povijesti, koji, međutim, nije išao klasičnim tadašnjim modusom operandi. Godinu prije, naime, Andrej se u razgovoru s medijima požalio na tretman, što je, ne samo i zbog toga, izazvalo buru negodovanja kod današnjeg bjegunca Zdravka Mamića. Sportski direktor, također odbjegli Zoran, ubrzo ga je uklonio iz prve momčadi. A da je Kramarić posebnog kova, odaje i detalj, koji ga je odveo u Rijeku, u majstorsku radionicu Matjaža Keka, gdje je ovaj povratio neutaživi golgeterski gen i neutaživu želju za uspjehom.

- Treneru, ako ne računate na mene, pustite me da odem - dočekao je Kramarić Zorana Mamića nakon jedne utakmice u Koprivnici. Zoran, tada već i Dinamov trener, želio je odgoditi neugodu:

- Andrej, pričat ćemo u Zagrebu...

- Ne! Pričat ćemo sada. Rekli ste da ću igrati, ali ste u igru stavili Beqiraja, dosta mi je.

Uskoro, otišao je na Kvarner. Pa u Leicester, pa kada i tamo nije našao prostora, uputio se u Hoffenheim, gdje je već sada živuća legenda kluba. Svoj, ali s argumentom, to je najbolji opis Zagrepčanina koji danas, s 33 na leđima, igra najzreliji nogomet (reprezentativne) karijere.

HASAN BRATIC Dpa Picture-alliance Via Afp

Čovjek lišen floskula

- Pitajte Šukera kako bi osjećao da ne igra - kazao je otvoreno uoči Eura 2021., kada se s naprtnjačom bundesligaških golova pojavio na pripremama, a tamo se raspravljalo o njegovu statusu u udarnih 11 "vatrenih". Ta izjava, kao onomad ona u Dinamu, imala je značajne reperkusije unutar "vatrenog" sustava, no Dalić je shvatio da uz klasu, Kramarića vodi i želja. Za dokazivanjem. Redovito dostupan, u dogovoru s izbornikom, tada se povukao iz medija, ali ne i iz novih potvrđivanja. Što dokazuje činjenica da je najefikasniji igrač otkad je Dalić preuzeo Hrvatsku, s 25 pogodaka. Od ukupno 30... U istupima, osim iskrenosti, nema ujedno prepotencije, što, konačno, dokazuje i vjernost Hoffenheimu, gdje se skrasio i potpuno izgradio. Svjesnost samoga sebe, doduše, velikim mu je dijelom bila otežavajuća, no dok danas čitamo razne moralne vertikale na svjedočenju Mamićima, postaje jasno da baš zbog toga, njegovih 100 vrijedi doista kao - tisuću.