Analiza Igora Pamića:
Najprije ću čestitati igračima i izborniku na pobjedi, kao i Luki Modriću na rekordnom, 135. nastupu za Hrvatsku! I nakon ove čestitke, nemam baš razloga za pohvale i za lijepe riječi. Ovo je zapravo bila vrlo, vrlo teška utakmica za komentiranje, budući da su upisana tri vrijedna boda, ali ne smijemo zatvarati oči pred očitim problemima u našoj igri.
U prvom smo dijelu praktički pobjegli od našeg nogometnog identiteta, od igre po kojoj smo poznati, od kombinatorike i točnih dodavanja. U najavi smo čuli da ćemo pokušati probiti ciparski bunker preko bokova, te da ćemo, za razliku od dvoboja u Ljubljani, ovaj put imati dubinu i zato je Ante Budimir bio u sastavu.
Ali, nije lako imati dubinu u igri kad se suparnik ovako brani poput Cipra. A mi smo na svu silu željeli dobiti tu dubinu i zbog te smo tvrdoglavosti gubili niz lopti. Nakon tri-četiri dodavanja odmah se upućivala duga lopta prema naprijed, lopta "u bunar"! Kada je lopta dolazila na bokove, nije bilo proboja po strani, nego se ta lopta nabijala u sredinu. Na radost suparničke obrane i vratara...
U takvoj nam igri Modrić i Brozović praktički nisu ni trebali! Već dugo nisam vidio toliko preskakanja igre, teško se sjetiti kad su naši vezni igrači imali tako malo loptu u nogama. Jednostavno smo pobjegli od sebe i našeg nogometa, od 20. minute utakmice u Ljubljani, pa sve do kraja dvoboja sa Ciprom, nismo stvorili pravu priliku! A igrali smo protiv selekcije s dna europske ljestvice, nije nam suparnik bio neki nogometni velikan.
Znam da je utakmica bila iznimno psihološki zahtjevna poslije ljubljanskog poraza, ali moramo pogledati u zrcalo i reći da je samo rezultat dobar, a ni sa čim drugim definitivno ne možemo biti zadovoljni. Sjetimo se samo situacije u završnici dvoboja, kad su Ciprani išli u kontru četvorica na dvojicu i nisu zabili gol samo zato jer nemaju potrebnu kvalitetu. Takva se situacija uopće ne smije dogoditi na ovakvoj utakmici, protiv ovakvog suparnika. Da je s druge strane bio neki drugi, samo malo kvalitetniji suparnik od Cipra, bilo bi svašta...
Činjenica je da cijelu utakmicu nismo bili opasni, a nakon izlaska Budimira i Pašalića, tek smo onda bili apsolutno bezopasni. Nismo znali iskoristiti ni prostor kojeg nam je suparnik ostavljao, kada se u drugom dijelu ipak malo otvorio i pokušavao zaprijetiti. Stoga nisam baš imao dojam da mirno privodimo utakmicu kraju, previše je tu bilo bezidejnosti i nerezonske igre.
Ne znam, nekako sam imao osjećaj da svaki naš nogometaš igra neku svoju utakmicu, da vuče poteze iz svoje glave, nisam vidio taktičku disciplinu, ni organizaciju igre. Naše izvedbe definitivno nisu na željenoj razini, kao ni na razini pojedinačne kvalitete koju imaju naši igrači.
No, ipak očekujem da ćemo u nastavku kvalifikacija biti nešto bolji, a svakako bismo još jednom trebali zahvaliti dragom Bogu što nam je dao ovu, možda i najlakšu kvalifikacijsku skupinu, pa vjerujem da ćemo opet otići na veliko natjecanje.