TOP 10 CRO TRENERA U INOZEMSTVU Bilić blista, pod najvećim pritiskom je Kovač, a nama potpuno nepoznati varaždinski trener ima najtužniju perspektivu

Još uoči sezone s velikim smo zadovoljstvom pisali kako hrvatski treneri u Europi nikada nisu bili cjenjeniji. Dugo godina mogli smo samo sanjati trenera u nekoj od liga Petice, a sada nas predstavljaju čak četvorica, uz to što imamo i trenera u Championshipu, koji je po mnogim parametrima uvjerljivo šesta liga svijeta. Kako već ulazimo u studeni, tako možemo reći da imamo i solidnu podlogu za ocjenjivanje učinka tih trenera u inozemstvu, jer većina je u punom pogonu još od kolovoza. A odličan je podatak da još uvijek nitko od onih koji rade vani nije smijenjen, što je samo po sebi pokazatelj da su njihovi poslodavci zadoovljni s onim što im na klupi donose hrvatski stručnjaci. Mi smo se pak odlučili za analizu deset trenera, jer točno toliko ih radi u klubovima koji su dio ozbiljnih liga.

Velika pozornica

Naravno da je Niko Kovač na daleko najvećoj pozornici, jer Bayern ide u red deset najvećih klubova svijeta. Kada je Kovač prošle sezone stigao u München, mnogi su ga dočekali s velikom skepsom, a posebno je neobično bilo slušati neke Bayernove legende, koji su čak i javno izražavali nezadovoljstvo s Kovačevim načinom rada. Međutim, Kovač je na koncu suvereno osvojio i prvenstvo i kup pa su mnogi od njih utihnuli. Ove je sezone pod značajno manjim pritiskom, iako u njemačkim medijima svako malo možete pronaći članak u kojem tvrde da čelni ljudi bavarskog giganta još uvijek nisu uvjereni da je Kovač pravo rješenje te da neki od njih i dalje samo čekaju Nikin krivi korak. U Ligi prvaka taj se korak ne nazire, ali zato u prvenstvu im bodovni učinak daje određene argumente, jer Bayernovih 18 bodova u devet kola ne zvuče impresivno.

SN

Dok Kovačev status varira, Slaven Bilić doslovno uživa na klupi WBA. Momčad koja je vodeća u Championshipu uvijek zaslužuje respekt nogometnog svijeta, a nekadašnji hrvatski izbornik ionako već godinama ima odličan medijski status, poglavito u Engleskoj. Na Otoku jako vole trenere s karizmom, stavom, te spremnošću na šalu, a Bilić svega toga ima u izobilju. S druge strane, Championship traje maratonskih 46 kola i Bilića čeka jako duga i naporna plovidba do trenutka u kojem bi WBA mogao doploviti do Premiershipa.

Preostala hrvatska trenerska trojka u velikim ligama razmišlja o tome kako što bezbolnije osigurati prvoligaški status. Možda je najrealnije reći da su Čović u Herthi, Tudor u Udineseu i Ivan Jurić u Veroni za sada na sličnoj razini. Momčadi im izgledaju stabilno - Tudorov potop od Atalante ćemo uzeti kao loš dan - te nema razloga da se bilo tko od njih osjeća nelagodno na klupi. To je posebno važno za Antu Čovića koji je debitant u ulozi trenera prve momčadi pa mu je mir iznimno bitan dok prikuplja trenerska iskustva.

Sliškovićeva sjena

S posebnim zanimanjem pratimo i rad Ivana Leke u Al-Ainu. Mladi Splićanin napravio je velike stvari kao trener Club Bruggea, a onda nije mogao odoljeti bogatom zovu iz Ujedinjenih arapskih emirata. U posljednjem kolu slavio je kao gost 7:1, što će mu sigurno donijeti velike poene na vrućem arapskom pijesku. Zoran Zekić u Moldaviji već godinama uživa veliki ugled, a dvostruka kruna samo će ga učvrstiti. Hari Vukas se još muči u ulozi nasljednika Blaža Sliškovića u Mostaru, a Željko Kopić se nakon Hajduka dobro snašao na Cipru, u Pafosu u kojem u prosjeku trener ne traje duže od tri mjeseca. A Kopić je tamo već godinu dana...

Najtužniju perspektivu svakako ima Nikola Jaroš, mladi i nama potpuno nepoznati varaždinski trener koji se uhvatio teške misije u spašavanju Rudara iz Velenja. Za sada ni njemu ne ide...