Još davnih dana predsjednik riječkog prvoligaša Damir Mišković je Europu, u nekom od svojih intervjua, nazvao - nagradom. Od kada je, što samostalno, što uz pomoć Social Sporta, preuzeo vođenje kluba s Kantride, Rijeka je svake godine tu Europu i izborila, bez iznimke. Jedino je europski put mogao biti, odnosno bio je duži ili kraći, više ili manje uspješan, no svirala se na Rujevici i čuvena himna Lige prvaka (nažalost, samo u doigravanju), a riječki dečki u proteklih dvanaest godina čak su četiri puta igrali grupnu fazu Europa lige.
Nakon dugo vremena Rijeka opet ima izglednu priliku po peti puta u svojoj novijoj povijest osigurati grupnu fazu nekog europskog natjecanja. Hoće li to opet biti skupina istog natjecanja ili ona Konferencijske lige u suštini je manje bitno s obzirom da je financijski kolač za nekih 15 % u prosjeku veći u drugom po redu europskom natjecanju, što i nije neka osjetna razlika.
Konferencijska liga po mjeri
S druge strane, Konferencijska bi liga Riječanima možda bila više “al pari” kad je u pitanju snaga i kvaliteta ostalih protivnika, a nije nevažna niti činjenica da Bijeli svakom pobjedom ili neriješenim ishodom “bildaju” i vlastiti eurokoeficijent, koji će im prije ili kasnije dobro doći, a u nekom trenutku i garantirati nešto lakši put do konačnog cilja, odnosno grupne faze koja, osim velike financijske koristi, postaje i svojevrsni izlog za riječke igrače.
Rijeka je, znaju to već i ptice na grani, baš kao i mnogi drugi klubovi, prisiljena prodavati ono najbolje što ima. Kako SuperSport HNL jest razvojna liga ograničenih budžeta, ona služi kao odlična “odskočna daska” u bogatije, bolje, uspješnije sredine, no ne uspije li se momčad plasirati u “glavni” europski izlog (čitaj: skupine europskog natjecanja), teško da će im i cijena na nogometnom tržištu osjetno rasti, a samim time “puniti” klupski budžet s nešto manje brige.
Cilj Rijeke je stvaranje novih vrijednosti, nikako plaćanje (pre)visokih odšteta za precijenjene igrače upitne kvalitete kakvih je napretek, no u cijeloj toj priči možda je najvažniji – balans.
Rijeka je prodala kapetana Labrovića zato što je morala, a u konačnici i htjela (hrvatski reprezentativni vratar zaslužio se okušati u jačoj ligi od HNL-a i višestruko bolje naplatiti svoje usluge), a unovčila je transfer Pjace zato što je on tako htio. U jednom od najboljih, možda i najboljem prijelaznom roku u recentnijoj povijesti, onom od prošle sezone, Rijeka je u kratko vrijeme visoko podigla vrijednost dobrom dijelu svojih igrača koji imaju priliku izboriti grupnu europsku fazu.
S tog gledišta, bilo bi dobro pokušati sačuvati momčad na okupu, barem do grupne faze nekog europskog natjecanja i time još više podići vrijednost momčadi, ali i odmah - zaraditi. Samim ulaskom u grupu Europske lige, primjerice, Rijeka bi zaradila 4,3 milijuna eura. Uspije li Rijeka upisati svega jednu pobjedu u skupini, za to će dobiti dodatnih gotovo pola milijuna eura, što je ukupno oko 5 milijuna eura, odnosno, točno toliko koliko je, neslužbeno, predsjednik Mišković u prvi mah tražio za Marca Pašalića.