Za braću Sinković je ovo vrlo neobična godina. Odavno su naviknuli i sebe i sve nas da se sa svih velikih natjecanja vraćaju s medaljama, najčešće zlatnim, a u 2024. još uvijek je prazna njihova “medaljaška košarica”. Na prvom Svjetskom kupu u Vareseu sredinom travnja bili su četvrti, na Europskom prvenstvu u Szegedu dva tjedan kasnije ponovo četvrti. To nije njihov standard, to nije ono na što su navikli, a pogotovo im to nije “sjelo” jer su sigurni da i dalje vrijede puno više. I žele puno više.
Uostalom, upravo zbog toga su i promijenili disciplinu, nisu se željeli boriti za jednu od medalja iza Nizozemaca Twelaara i Broeninka u dublu, žele još jedno olimpijsko zlato i procijenili su da će do njega lakše u dvojcu ‘bez’. Početak sezone rezultatski baš nije donio potvrdu ispravnosti njihove odluke, ali jasno je što će dati ocjenu ovoj sezoni. Samo nastup u Parizu ovog ljeta.
Posljednja provjera u Poznanju
U međuvremenu je održan i drugi Svjetski kup u Luzernu bez nastupa naših posada. Britanci Wynne-Griffith i George su nastavili skupljati pobjede u dvojcu ‘bez’, osvojili su oba Svjetska kupa i europsko zlato, a gdje su i kakvo je trenutačno stanje sa Sinkovićima?
- Rekao bih da je super. Zadovoljni smo i osjećajem u čamcu koji je puno, puno bolji nego prije, a čini mi se da su i brzine bolje tako da sam nekako jako pozitivan uoči posljednjeg Svjetskog kupa.
Posljednji Svjetski kup ove sezone i posljednja provjera pred Igre u Parizu je od 14. do 16. lipnja u poljskom Poznanju, ali vratimo se na trenutačno stanje Sinkovića...
- Jako su nam vam dobro došle pripreme na Perući na koje smo otišli nakon EP. To je bilo taman ono što nam je trebalo. Od drugog tjedna tih priprema sve je krenulo nekako na bolje.
Na čemu ste najviše radili?
- Na tehnici. Najviše da se uskladimo, da se skupa krećemo kroz čamac... Ali u dvojcu ‘bez’ nekako uvijek radiš na tome.
Ključ je bio...
- Probali smo se opustiti.
I očito uspjeli u tome ako je čamac krenuo kako treba.
- Nama se stvarno od početka rada u dvojcu ‘bez’ ove sezone činilo bolje nego što je bilo kad smo prvi put bili u ovoj disciplini prije nekoliko godina, ali očito to nije bilo onako kako smo mi mislili da je, ali sad mi se čini stvarno da je dobro.
Kad se pokazalo s rezultatima da nije tako dobro kako ste mislili da će biti to je morao biti popriličan udarac?
- Definitivno, makar bilo je i bolesti i sve zajedno kad se akumuliralo zapravo je ispalo gore od stvarnog stanja. Bili smo četvrti i definitivno mogu reći da nam je to bio maksimum u tom trenutku. Vjerojatno ne bismo toliko zaostali, možda bismo se borili za treće mjesto da nije bilo bolesti, ali opet ne bismo bili tamo gdje smo mislili da ćemo biti i na prvom Svjetskom kupu u Vareseu i na EP.
Brat Valent je tjedan dana prije Varesea “pokupio virozu”, a onda mu se na to još upalio zub u Vareseu pa je nastupao pod antibioticima i lijekovima protiv bolova. Daleko od idealne situacije, ali zašto niste to uopće spominjali?
- Nije bilo do mene da o tome pričam. Valent nije želio to spominjati, sam sebi nije želio priznati koliki je to bio problem.
Kockice sjedaju na mjesto
Sportaši vrlo često prešute takve stvari jer ne žele da im se spočitava kako traže alibi, ali bolesti i ozljede su dio sporta i oni koji to ne razumiju ionako ne razumiju ništa i nebitno je što takvi misle. Alibi, baš...
- Europsko prvenstvo je bilo jako blizu pa nismo ni stigli ništa napraviti između Varesea i Szegeda i bili smo svjesni da nećemo biti na potrebnoj razini. Čak smo razgovarali da bismo preskočili EP, ali smo rekli “svjesni smo gdje smo, idemo odraditi sezonu kako smo ju isplanirali, idemo na EP, nakon njega na pripreme i sve dalje kako smo zacrtali”.
I počele su kockice sjedati na svoje mjesto?
- Baš mi se čini da je to istina. Više se bojim išta reći za dvojac ‘bez’ da je sigurno, ali doista mi se čini da je bolje.
S kakvim ambicijama ćete ići na Svjetski kup u Poznanj?
- Definitivno mislim da ćemo se boriti za zlato i vjerujem da sad možemo pobijediti. Ne volim reći “idemo po pobjedu”, ali mislim da se možemo boriti ta nju. Dobro je što dolaze i Švicarci, a možda i Rumunji. Britanci ne dolaze, ali Švicarci su nam već dovoljno da otprilike vidimo gdje smo, odnosno da imamo jednu jaku posadu s kojom se možemo usporediti.
Švicarci su Röösli i Gulich, aktualni svjetski prvaci, a ove sezone drugi na prvom Svjetskom kupu, brončani na EP i na drugom Svjetskom kupu. Znate li tko će još biti u Poznanju?
- Pretpostavljam da bi mogli doći Španjolci, koji su bili dosta brzi u Luzernu, čak ispred Švicaraca. Za ostale ne znamo i iskreno gledamo samo ove najjače posade jer to nam je bitno.
Britanci ove sezone još ne znaju za poraz, kako gledate na ono što su pokazali do sada?
- Definitivno izgledaju impresivno, ali mislim da nisu nepobjedivi.
Uz jedan uvjet...
- Ako mi odveslamo svoje najbolje, mislim da nisu nepobjedivi. Ali da, računamo da će nam Englezi biti najveća konkurencija.
U Parizu, naravno jer nisu Sinkovići odustali od olimpijskog zlata. Koliko se vama osobno lakše pripremati za već četvrte Igre bez obzira na to što start sezone nije bio po željama? Ili nije lakše?
- Iskreno, mislim da jest lakše. Baš me netko pitao prije nekoliko dana osjećam li već stres. Ne, ne osjećam i trenutačno uopće ne razmišljam o tome. Kad dođem na Igre onda ću razmišljati o stresu, sad mi je koncentracija na svakom treningu. Znam da je Pariz sve bliže, ali ne razmišljam još o njemu i mislim da je to ono što mi je donijelo iskustvo. Mogu se u potpunosti koncentrirati na trenutačnu situaciju, na trening koji radim o ovom trenutku. Kad dođe olimpijska utrka naravno da će biti i stresa, ali mislim da on kod mene nikad nije bio manji. Ili je bolje reći kako je taj stres uvijek velik, ali nekako sam naučio živjeti s njim.
