Odlično smo radili, uvjeti su odlični, atmosfera je sjajna, treba nam vremena... Uobičajena retorika uvijek se uvuče u sustav, a davno su rekli da “sine, čim je sve dobro znači da nije dobro”. I osvjedočili smo se u tom. Sve to od subote kada istrčimo s Japanom u Parizu postat će bezvrijedno, a rezultat će biti jedino mjerilo urađenog. Idemo na svoje šeste Olimpijske igre u rukometu. U dosadašnjih pet smo četiri puta bili u polufinalu, uvijek prošli skupinu, osvojili tri medalje, od toga dva zlata. I to je mjerilo koje vrijedi za rukomet, ali mjerila sama po sebi manje su vrijedna od svega što se pokaže na terenu.
Izbornik je bio u pravu
Imali smo puno vremena za raditi, nije bilo nikakvog pritiska, imali smo dobre provjere, moglo se puno napraviti, puno više nego na nekom Svjetskom prvenstvu ili Euru. Nećemo se lagati, nije sve idealno. Ima dobrih stvari, ali i onih koje ostavljaju dosta upitnika i pitanja može li to uopće izgledati bolje. Dagur Sigurdsson je detektirao našu sporost kao najveću manu i tu je sigurno bio u pravu. I vrlo je očito da smo na tom planu napredovali samo sudeći po dvije prijateljske utakmice s dva super protivnika. Sve je brže, napad kraće traje, raznovrstan je, jer u njemu sudjeluje cijela momčad. Možda su uz to noge bile teške, pa neke stvari u tranziciji nisu štimale kako bi Sigurdsson želio, ali noge će odmoriti.
No, makar je Sigurdsson rekao da nam je trčanje veći problem nego obrana, činjenica posebno u utakmici protiv Francuske pokazala je nešto drugačije i na tom planu ćemo morati drastično napredovati, ako želimo u Parizu i Lilleu do ozbiljnog rezultata.
Da se ne lažemo, Francuska je top selekcija, ima silnu kvalitetu koja isto kao i mi nije bila na maksimalnoj razini. No, ta se Francuska poigravala sa sredinom naše obrane. Bezbroj su puta Francuzi ‘uvalili’ loptu na crtu pivotima, a to je stvar koja se stvarno ne smije događati tako često. Nemoguće je protiv takve selekcije biti savršen, ali ponavljati greške... Igrati s takvom selekcijom je rizik - uvijek, jer ako izađeš na njih podvalit će loptu, ako ne izađeš tresnut će izvana.
Ne smijemo letjeti
No, još nismo savladali što nam bolje ide, a bilo bi to dobro i zbog vratara koji su nam doista sjajni i koji su u stanju manje obrambene probleme pokrpati bez ikakvih problema. To moramo iskoristiti, svatko u svojoj roli mora dati maksimum maksimuma da podignemo tu agresivnost da bi nam urađeno u napadu izgledalo još bolje. Nije tu bitna samo volja nego i glava. Bilo je tu i puno peha posebno u realizaciji, i umornih ruku kao i nogu, ali to su stvari koje će doći, ali mora doći i obrana, jer imamo posla s najvišim društvom svjetskog rukometa koje ako namiriši krv neće propustiti to iskoristiti.
Zato, krajnje je vrijeme da prekinemo s pričama o idealnom i da što prije shvatimo da počinje turnir koji nam može jako puno donijeti. I uz sve to moramo ostati normalni, moramo prihvatiti činjenicu da nismo top, da ne smijemo letjeti, da bi prolazak u četvrtfinale bio prvi cilj koji treba ostvariti, a onda nakon toga tek početi razmišljati o ostalom. To što će mnogi pričati o medaljama i onako je zanimljivo samo njima. Ne postoji nitko u hrvatskom timu koji ne bi želio da se tako nešto dogodi, no ako znamo gdje smo bit će nam lakše do svega.
Sigurdsson je izabrao one za koje misli da su najbolji za ostvariti takav cilj. Dobiti povjerenje u tom smislu je strašna stvar, jer Olimpijske igre su san svakog sportaša. I tu se za uspjeh ide preko granica. Samo prava glava zna što je to.