Ždrijeb je za Hrvatsku bio dobar, ali jedno će ipak biti najvažnije: Evo kakav nas točno pakao sada čeka

Njemačka možda danas nema toliko klase, ali puca od siline i to je najčešći način na koji pobjeđuje. To je rezultat činjenice da momčad dolazi iz najnapornije i najjače svjetske lige. Ona ima svojih ekstra detalja samo u dva slučaja.

Prvi i osnovni je Andreas Wolff, vratar poljskog Kielca koji je među najboljim vratarima Europe danas. On je taj koji može dignuti momčad nekad i više od izbornika Alfreda Gislasona, trenera velike karijere s dva vrha iste. Prvi je imao u Magdeburgu, a drugi u Kielu s kojima se popeo na europski tron.

Drugi razlog njemačke kvalitete je Juri Knorr, sjajni srednjak RN Löwena. Igrač koji pokreće sve, izuzetno snažan, prodoran, dobrog šuta.

Ostatak momčadi je dobar, ali ne klasni. I bitno ga je pomladio Alfred Gislason s mladićima koji su bili svjetski juniorki prvaci, pa su tu sada Carsten Lichtlein, mladi srednjak, ljevak Renars Uščins, koji je bio odličan na Euru, pivot Justus Fischer i odlični mladi vratar Löwena David Späth. Jako su se dobro uklopili u momčad i kako je ovo njihovo prvo natjecanje sigurno će s vremenom biti i bolji.

Ključni igrači momčadi su pivot Flensburga Johannes Golla, kojeg nadopunjuje iskusni sjajni realizator Jannik Kohlbacher. Na krilima više nema Gensheimera i Groetzkog, tu su sada Rune Dahmke i Timo Kastening. Dahmkeu pomaže Lukas Mertens iz Magdeburga, a često umjesto Kasteninga desnu stranu krpa i Christoph Steinert koji je inače vanjski igrač.

Udarni vanjski igrači su lijevo izuzetno talentirani Julian Köster, uz spomenutu ekstra dvojku treći koji pretendira postati svjetska klasa što dokazuje i činjenica da će dres Gummersbacha zamijeniti s dresom Kiela. Desno je iskusni Kai Häfner iz tima koji je sa Sigurdssonom bio prvak Europe 2016. godine u Poljskoj. Treba tu dodati i vrlo snažnog Sebastiana Heymanna.

Njemačka je jako dobro posložena momčad i usprkos jakim kritikama Gislason iz momčadi vadi maksimum. Nijemci su mu produžili ugovor nakon Eura na kojem je doma bio četvrti što se njima baš ne događa često.

Igrali smo na velikim natjecanjima protiv njih 14 puta, deset puta pobijedili, tri puta izgubili. Finala iz Portugala (SP 2003.) i Atene (OI 2004.) nikad nam nisu zaboravili.

Španjolska je svjetska i olimpijska bronca. Na OI ima četiri bronce. Posljednji Euro na kojem su eliminirani u prvom krugu bio je njihov jedini podbačaj posljednjih godina u kojima su uvijek bili na postolju.

Ono najvažnije za primijetiti je da je nakon Eura izbornik Jordi Ribera resetirao tim i u njega vratio najiskusnije. Nedostatak Gedeona Guardiole i Virana Morrosa na Euru od starta je uzrokovao probleme, sada su se vratili, a vratio se i Antonio Garcia Robledo na lijevog vanjskog i mirno su prošli kvalifikacije na putu do Pariza.

Definicija Španjolske je jednostavna - sustav. Bez obzira na imena, to je jaka obrana s odličnim vratarima, kontra i izuzetna kontrola napada u kojoj se puno toga vrti oko pivota. Jordi Ribera je nastavak priče od Juana de Diosa, Valera Rivere i Manola Cadenasa.

Uvijek Ribera ponudi neku promjenu, makar se suština nikad ne mijenja.

Na golu su Gonzalo Perez de Vargas iz Barcelone i Sergey Hernandez iz Magdebura koji brani sjajno. Raskoš je izostavljati Rodriga Corralesa iz Veszprema.

Na krilima lete Aleix Abello iz Barcelone i Angel Fernandez iz Limogesa. Abello je dobio pojačanje u Kauldiju Odriozoli iz Nantesa, koji se ozlijedio na Euru, a tu je još i sjajni Ferran Sole iz PSG-a. Drugo lijevo krilo je obrambeno iznimno važni Miguel Sanchez-Migallon.

Na crti je sjajni realizator Adria Figueras koji igra u Francuskoj, ove godine odlični Abel Serdio iz Wisle jako bitan za obranu i Inaki Pecina iz francuskog Aixa, koji je uz Serdia u tom smislu iznimno važan za ritam. No, sada ako tu bude Guardiola neće biti mjesta za sve, za Serdia i Pecinu vjerojatno.

U vanjskoj liniji su braća Dušebajev, lijevo Daniel, desno Alex, oba iz Kielca. Između njih je Agustin Casado iz Veszprema. Alex ima alternaciju u Jorgeu Maquedi, koji je sada nakon brojnih velikih klubova u Nantesu, a zbog godina mu je dodan Imanol Garciandia iz Szegeda.

Ribeira s Ianom Tarrafetom nastoji dugoročno ojačati sredinu koja kontrolira igru. Zanimljivo, nije za sada potezao za ove godine odličnim Erikom Balenciagom iz Melsungena.

Pomoć Danielu Dušebajevu je na Euru bio Jan Gurri koji igra u portugalskom Sportingu, ali za kvalifikacije se vratio Robledo. A za sve što treba u njihovoj igri zadužen je iskusni Joan Canellas, koji je u švicarskom Schaffhausenu.

Jednostavno izgledaju, ali su moćni jer su najuigranija momčad današnjice u europskom rukometu, momčad koja nema pojedinačnu kvalitetu kao Danska, fizičku moć kao Francuska, ali nije nimalo manje opasna za svakog protivnika.

Sa Španjolskom smo igrali 26 puta, 16 puta pobijedili, 7 puta izgubili.

Švedska je jedna od najboljih reprezentacija današnjice. Dolazi na OI kao prva sljedeća iz Europe, zato što su to ranije osigurali Francuska i Danska. Nema smisla nabrajati sada sve njihove uspjehe i velike rezultate, posebno s generacijom Bengta Johanssona. A bez obzira na sve i na pad koji su imali traju i danas. Treći u Europi, četvrti na svijetu, četvrtfinalisti prošlih OI. Uz Španjolsku broj 1 naše skupine.

Super momčad izgradio je njihov izbornik, Norvežanin Glenn Solberg. I nema tu previše lutanja kao u proteklih desetak godina kada su dosta oscilirali. Top vratarski tandem su Andreas Palicka iz PSG-a i Tobias Thulin koji iz GOG-a seli u Szeged, a tu je na čekanju sjajni Michael Apelgren iz RN Löwena.

Lijeva krila su Hampus Wanne iz Barcelone i Lucas Pellas iz Montpelliera, desna Sebastian Karlsson iz Montpelliera i Daniel Pettersson iz Magdeburga, jer nema više Niclasa Ekberga koji je zbog godina odustao. Na crti su super snažni Oscar Bergendahl iz Magdeburga i Max Darj iz Berlina koji drže obranu, a još imaju Andreasa Nilssona iz Veszprema i Jespera Nielsena iz Aalborga, što je strašan osigurač.

Napad vode Jim Gottfridsson, nekoliko puta najbolji igrač završnih turnira iz Flensburga i Felix Claar koji igra u Magdeburgu. Sigurne šuterske varijante su Jonathan Carlsbogard iz Barce i Eric Johansson iz Kiela lijevo, kojima može pomoći i Karl Wallinius iz Kiela, te desno super tandem Albin Lagergren iz Magdeburga i Lukas Sandell iz Veszprema. To je društvo koje igra vrhunski rukomet svakodnevno.

Sa Švedskom smo igrali 11 puta, šest puta dobili, pet puta izgubili. Zadnji puta službenu utakmicu smo igrali za 5. mjesto na SP 2019. u Herningu kada su nas pobijedili 34:28.

Kad smo 14. siječnja 1991. u zagrebačkoj Kutiji šibica odigrali prvu službenu utakmicu u povijesti naš protivnik je bio baš Japan. Završilo je 23:23 (13:10), izbornik je bio Josip Milković, a najbolji strijelac Patrik Ćavar s 8 golova.

Olimpijske igre u Tokiju su japanskim rukometašima bile poseban motiv, ali je plasman na OI u Pariz najveći uspjeh ikad. A kako su narod koji voli raditi, rezultati toga se vide. Dagur Sigurdsson je tamo bio sedam godina, postavio stvari, sada će ih na OI dovesti trener Barcelone Carlos Ortega.

Dvaput posljednjih godina upravo im je Hrvatska oduzimala olimpijske snove. Prvi puta u Zadru u kvalifikacijama za Igre u Pekingu kada smo ih pregazili 37:22, a nakon toga u Varaždinu u kvalifikacijama za London 2012. kada smo ih dobili 36:22.

Inače, Japanci su igrači domaće lige, koja je pristojna, ali nije konkurentna. U Japan su svojevremeno najviše odlazili Francuzi iz prve zlatne generacije. Tamo su zapažene role ostvarili Stéphane Stoecklin i Frederic Volle. Japanu novac nije problem, makar na rukomet ne troše kao nekad. Problem je konkurentnost koja je slaba. Sada su počeli pomalo ići prema Europi i to ih čini boljim.

Dagur Sigurdsson je ostavio dobru momčad koja je u azijskim kvalifikacijama bila ispred Katara, Bahreina, Koreje i Saudijske Arabije, što u Aziji nije baš jednostavno. S Dagurom su neki igrači postali prepoznatljivi kao reprezentativci Japana. Vratari Iwashita i Motoki Sakai, lijevo krilo Doi, desno krilo Hiroki Motoki, kružni napadač Yoshida, te u vanjskoj liniji tradicionalno brzi s lijeva Baig - Yoshino - Narita, na sredini Agarie, te desno Reno Tokuda i Watanabe. Japan ima glavu i rep, zna iskoristi priliku ako mu se ona ponudi.

S Japanom smo igrali šest puta, posljednji put na SP u Egiptu bilo je 29:29, Tokuda je bio kriv, a Sigurdsson je bio na njihovoj klupi. Imamo 4 pobjede i dvaput smo igrali neodlučeno, nijednom dosad nismo izgubili. Valjda nećemo ni sada.

Hrvatska i Slovenija su odigrale puno međusobnih dvoboja, među kojima su i oni na OI 2004. u Ateni i posljednji prijateljski uoči prošlog Eura u Poreču kada smo ih dobili 32:26.

Na velikoj sceni smo odigrali devet utakmica, od kojih se tri ističu. Prva je bila polufinale Eura 2004. kada je slavila Slovenija, druga je bila 2013. na SP kada je Hrvatska odnijela broncu, a treća 2017. u Francuskoj na SP kada je broncu odnijela Slovenija. Ukupno 7 pobjeda Hrvatske, 4 Slovenije.

Slovenija je izborila Pariz na kvalifikacijskom turniru u Španjolskoj. Dobili su dvije utakmice, ali su čekali da u zadnjoj Španjolska dobije Brazil, što se i dogodilo. Trenutno su 6. u Europi i 10. na svijetu, a ovo je njihov povratak na OI na kojima su posljednji puta bili u Riju 2016.

Uroš Zorman je sagradio svoj tim, uveo svoja pravila i stabilizirali su se na velikoj sceni. Imaju tri vratara od kojih će birati dvojicu - Miljan Vujović, Klemen Ferlin i Urban Lesjak. Lijevo krilo je Tilen Kodrin koji igra Bundesligu, desna su Gašper Marguč koji je u Veszpremu i Domen Novak koji isto igra Bundesligu. Ključ crte je Blaž Blagotinšek, div iz Flensburga, a tu im jako fali Matej Gaber koji ne može više premda odlično igra u Szegedu. Drugog pivota čekaju u Kristjanu Horženu iz Bundeslige, dok su na čekanju divovi Jernej Drobež i Matic Suholežnik.

Najjača odlika su im super srednjaci Dean Bombač iz Szegeda, Miha Zarabec iz Wisle i Rok Ovniček iz Nantesa koji se ozlijedio prije posljednjeg Eura. Tu je svakako kao broj 1 Domen Makuc iz Barcelone koji zbog ozljede ne igra cijelu sezonu i samo je pitanje hoće li se oporaviti do OI.

Na sredinu može i Aleks Vlah, bivši igrač Zagreba, njihov najbolji igrač danas koji igra u Aalborgu, a lijevo je i iznimno važan u dva pravca Borut Mačkovšek iz Szegeda. Desna strana nema izrazitog šutera, nosi je kapetan Jure Dolenec koji igra u Francuskoj, a pomaže mu Nejc Cehte iz Pelistera. Dobar tim koji može sa svakim, u prvom redu ako za tako nešto dobije priliku.