Tri godine prošle su od Tokija, od onog nezaboravnog dana kad su se jednom skromnom dečku iz Dubrave ispunili dječački snovi.
- Osjećam se nevjerojatno, ovo je najljepši trenutak moje karijere i moga života. Trebat će malo vremena da shvatim da se nakon 20 godina treniranja svaki, ali doslovce svaki dan, dogodilo ovo. Od vremena kada sam bio dječak, meni su Olimpijske igre bile pojam - bila je prva reakcija Tina Srbića nakon najvećeg trenutka karijere, osvajanja srebrne olimpijske medalje na kraljevskoj spravi preči.
A samo koji trenutak kasnije uslijedile su tako tipične riječi za ovog velikog, velikog sportaša.
- Nakon odmora ću se vratiti u dvoranu s još većim žarom i željom da već za tri godine dođem u Pariz, pa ćemo vidjeti što će tamo biti.
Teška XXXIII. Olimpijada
Tri godine su prošle, Pariz je pred vratima, a bit će tamo i Tin Srbić. Neki manje upućeni bi zaključili da je normalno i očekivano da se najbolji hrvatski gimnastičar ponovno plasirao na Olimpijske igre, ali u gimnastici je kvalifikacijski put tako okrutan da se doslovno moglo dogoditi da Srbić kao aktualni svjetski doprvak ne vidi Pariz. Oduvijek gimnastička pravila favoriziraju višebojce i velike zemlje koje imaju ekipe, dok specijaliste za sprave, poput Tina, guraju u drugi plan.
Zato je prvu ogromnu stvar naš gimnastičar napravio kada se plasirao na Igre u Tokiju, a koliko je mentalno čvrst, dokazao je i kada je uhvatio ulaznicu za Pariz, jedinu koja se za specijaliste nudila na lanjskom Svjetskom prvenstvu u Antwerpenu. I nije u tom finalu ništa kalkulirao, išao je punom snagom, na sve ili ništa, te uz plasman na Igre uzeo i svjetsko srebro, sedmu veliku medalju u čudesnoj karijeri.
No, taj put od Tokija do Pariza bio je sve samo ne lagan. Još jedna gimnastička specifičnost je da se u svakom olimpijskom ciklusu mijenjaju pravilnici. Nakon Tokija su napravljene takve izmjene da je Srbić bio prisiljen krenuti praktički od nule i učiti elemente koje nikad nije radio kako bi ostao konkurentan. O kakvim se promjenama radilo, reći će i podatak da su Tinu na natjecanjima prilazili neki kolege gimnastičari, pa čak i suci, i govorili mu da su mislili da je “gotov” nakon Tokija. Ali, ne bi Tin bio to što jest, ne bi postigao sve što je postigao u karijeri, da tako lako odustaje.
Prošao je kroz teško razdoblje jer uvježbavanje novih elemenata nije išlo glatko kako se nadao, a na sve se nadovezala i vrlo neugodna ozljeda ključne kosti koja se vukla mjesecima. U toj 2022. godini ostao je daleko od finala i na Europskom prvenstvu u Münchenu i na Svjetskom prvenstvu u Liverpoolu, priznao je da je prolazio i kroz psihičke krize, i doista je bilo pitanje kako će se ta priča rasplesti u sljedećoj godini, ključnoj u lovu na Pariz.
Nema nesavladivog
A rasplela se tako da mu je ta 2023. godina bila jedna od najvećih u karijeri. Najprije je u Antalyji prvi put u karijeri osvojio europsko zlato, a nekoliko mjeseci kasnije je, kako smo istaknuli, blistao i na SP-u u Antwerpenu i karta za Pariz je bila u džepu.
- Naravno da je olimpijska medalja najveća, ali kad pogledam svoj napredak u tako kratkom vremenu, u svim segmentima, pa na kraju i sve te rezultate, onda mi je 2023. stvarno možda i najbolja sezona karijere - rekao je Tin prije nekoliko mjeseci kad je po četvrti put proglašen najboljim hrvatskim sportašem u izboru Sportskih novosti.
Dokazao je prošle godine po tko zna koji put da za njega nema nesavladivih prepreka, da ga mogu vratiti unatrag koliko god žele i da će svejedno opet pronaći put do vrha. I zato s optimizmom može čekati drugi olimpijski nastup premda ga ne treba opterećivati novom medaljom jer konkurencija u gimnastici je tako jaka da nitko ne može biti siguran u postolje. A posebno na takvoj spravi poput preče na kojoj i najsitnija pogreška može značiti pad i oproštaj od visokog plasmana.
Tin je u aktualnu sezonu krenuo kasnije nego inače i sve što je radio zapravo je bilo podređeno Parizu i tome da bude što bolji na olimpijskoj pozornici u kultnoj dvorani Bercy. U tom smislu treba promatrati i njegove ovogodišnje rezultate koji nisu bili savršeni, ali sva su mu natjecanja služila gotovo isključivo za uštimavanje elemenata i isprobavanje vježbi. Na Svjetskom kupu u Bakuu nije se uspio plasirati u finale, ali popravio je dojam na domaćem terenu u Osijeku gdje je nakon određenih problema u kvalifikacijama, na koncu osvojio drugo mjesto u finalu i s ocjenom 14,650 pokazao da je na dobrom putu.
Stabilan pod pritiskom
Na Europskom prvenstvu u Riminiju nije obranio naslov, završio je tek na šestom mjestu nanizavši nekoliko pogrešaka u finalu, ali onda je zablistao u punom sjaju na Svjetskom kupu u Kopru gdje je prvi put isprobavao najtežu vježbu, te dobio najvišu ocjenu u karijeri - 14,950. Nema sumnje, bude li i u francuskoj prijestolnici na sličnoj razini, prvi put u karijeri bi pored njegova imena mogla zasvijetliti i čarobna petnaestica.
Dobru je formu potvrdio i na nedavnom Prvenstvu Hrvatske u Osijeku gdje je za lakšu vježbu dobio iznimno visoku ocjenu 14,700.
- Forma je odlična, ne mogu se požaliti, sad to samo treba održavati do kvalifikacija u Parizu i mislim da će stvarno biti dobro. Cilj mi je nastupiti dobro, opušteno, poletno i agresivno i onda stvarno vjerujem da mogu uhvatiti finale i ponovno se boriti za medalju. Ali, o tom potom, kod nas su kvalifikacije najteži dio svega, treba ih smireno i dobro odraditi, pa ćemo onda govoriti o finalu - najavio je Tin.
I doista, nemamo razloga sumnjati da će u Bercyju biti u punoj formi. Kad je pritisak bio najveći, uvijek je pokazivao koliko je psihički stabilan, a vjerujemo da će tako biti i pod Eiffelovim tornjem. Konkurencija će biti paklena, predvođena najboljim gimnastičarem današnjice Daikijem Hashimotom za kojeg Srbić kaže da je “Messi” preče. No, pojavila su se ove godine i neka nova imena, Tajvanac Chia-Hung Tang cijele sezone radi čuda, u sjajnoj su formi i Amerikanci, iskočio je i kolumbijski vunderkind Angel Barajas (17)... Lov na postolje bit će teži nego ikad, ali Tin Srbić je spreman za sve izazove.