Mindaugas Nikoličius napustit će Poljud na kraju sezone. Litavac se oprostio pismom u kojem je debelo podvukao kako daje ostavku zbog "moralnih i profesionalnih vrijednosti" do kojih jako drži, premda ne treba smetnuti da mu ugovor s Hajdukom ionako završava u lipnju. I Nikoličiusu je bilo sasvim jasno da novi ugovor neće dobiti, ili barem ne bi trebao dobiti.
Doduše, u eteru se pojavila vijest da bi članovi Nadzornog odbora Hajduka, ili barem neki od njih, htjeli zadržati Nikoličiusa u klubu. Taj podatak zvuči nevjerojatno. Iz dva razloga. Prvi je nevjerica da se članovi NO-a uopće petljaju u pitanje sportskog direktora, jer to će biti isključivo u domeni novog predsjednika. Također, je li moguće da netko nakon svih promašaja Mindaugasa Nikoličiusa doista može i pomisliti da bi on trebao ostati Hajdukov sportski direktor? U konačnici, ne bi li to bio dokaz da Lukša Jakobušić nije smijenjen zbog sportskog rezultata, što je prezentirano javnosti?
Nikoličius je s druge strane neupitni PR velemajstor, dokazao je to u brojnim situacijama, sjajno koristeći društvene mreže za promociju među navijačima i u javnosti. Očito je takva promocija dala ploda i među pojedincima u Nadzornom odboru.
Samoprozvani "Mr. Football" trajao je kao sportski direktor Hajduka pune tri i pol godine. Ono što znamo je da nije doveo Marka Livaju, Nikolu i Lovru Kalinića, Filipa Krovinovića i Ivana Perišića. Sve je njih izravno doveo Jakobušić.
Nikoličius se za to vrijeme bacio nešto manje "tiražnim" igračima. Teško je procijeniti tko je doveo Josipa Brekala i Filipa Uremovića, vjerojatno je to bila zajednička akcija Nikoličius - Jakobušić. Ono što se sigurno zna da je Nikoličius doveo Dajakua, Moufija, Dialla, Ferra, Trajkovskog, Kleinheislera, Grgića, Mlakara, Kalika, Benrahoua, Anella, Awaziema, Borevkovića, Fossatija, Lovrencsicsa, Katića... Doveo je i Lučića, od kojeg se najmanje očekivalo, a ostavio je duboki trag. Još dublji ostavio je Melnjak. Međutim, veliku većinu nabrojanih igrača nogometna će javnost brzo zaboraviti.
Slovenski napadač Jan Mlakar jedini je igrač kojeg je Nikoličius doveo, a koji je Hajduku priskrbio unosan izlazni transfer. Prodan je za 3,5 milijuna eura, Hajduk ga je u startu platio samo 300.000. I Lukas Grgić je donio nešto novca, jer je kupljen za 100.000, a prodan za 750.000.
Doveo je Nikoličius izravno i dva trenera. Prvi je bio Jens Gustafsson, a drugi Valdas Dambrauskas. Šveđanin je otišao ekspresno, a njegov zemljak i prijatelj osvojio je Kup. Neki navijači Dambrauskasa ponovno zazivaju, premda nije baš jasno zašto. Hajduk je pod njegovim vodstvom izgledao izvrsno u nekoliko startnih utakmica, ali sve nakon toga bilo je dosta problematično. Nikoličius nije doveo Ivana Leku, on je bio Jakobušićev izbor, a Mislav Karoglan bio je izbor svlačionice. Koji je Nikoličius potpisao.
Lukša Jakobušić sve je tri i pol godine čvrsto stajao iza Nikoličiusa. Teško je objasniti zašto, jer Litavac je izravni krivac što je Hajduk skupio iznimno skupu i dosta staru momčad s vrlo problematičnim potencijalom i još neizvjesnijom perspektivom. Podatak da je Hajduk zabijao 1,3 gola po utakmici u ovoj sezoni najbolje oslikava koliko je ta momčad upitna po pitanju moći i potentnosti.
Na koncu je i Jakobušić otkazom morao "platiti" promašaje sportskog direktora kojem je toliko vjerovao, a koji je izborom pojačanja odveo momčad u potpuno krivi smjer. I to je "potpis" koji će ostati iza Nikoličiusa kad napokon napusti Poljud...
Premda doista zvuči nestvarno da ga NO tamo želi vidjeti i u novoj sezoni.