Sve je, na kraju, ostalo na Maksimiru! Osvojena je trostruka kruna, tri su trofeja završila u Dinamovim vitrinama, bila je ovo jedna od definitivno najuspješnijih sezona Plavih. Ali po mnogo čemu i jedna od najtežih, ako ne i najteža. Teško se i bolno i prisjetiti svih nevolja, potonuća, posrtaja i “kikseva” koje su zagrebački nogometaši proživljavali, mnogi su ih u nekoliko navrata otpisivali i prekrižili.
Ali, sve su Dinamovci preživjeli, nakon svakog udarca dignuli su se s poda, nisu se predavali, nisu odustajali i u ružnim su vremenima tražili nekakvo zrnce optimizma koje bi ih povuklo prema naprijed. Trener Sergej Jakirović preživio je teške trenutke, na kraju je postao pobjednik, vjerovao je svojim igračima, ali i oni njemu, stali su iza njega kad je bio korak od smjene. I klupsko je vodstvo bilo na istoj liniji s igračima, trener je ostao i njegova je simbioza s igračima iz dana u dan postajala sve čvršća. I odvela je Plave do uspjeha...
Hajduk i Rijeka bili su poput ledenih santi koje su u Dinamu tražile svoj Titanic! Pa iako su bili blizu, do plavoga brodoloma nije došlo, štoviše, ključnima su se pokazale pobjede Zagrepčana u izravnim okršajima sa Splićanima i Riječanima. Najprije je, na Veliku subotu, pobjedom 1:0 Dinamo razveselio svoje navijače uoči Uskrsa u prvenstvenom okršaju na Poljudu, četiri dana kasnije prošao je i u Kupu neokrznut kroz Split. I tim je pobjedama zapravo razorio Hajduk, koji je potom postao neprepoznatljiv i na kraju je opet dvoznamenkasta razlika u bodovima između Plavih i Bijelih.
Na Rujevici je, pak, Dinamo preokrenuo vodstvo domaćina i osvojio naslova vrijedne bodove! Zanimljivo, nakon eliminacije iz Europe, Plavi su nanizali 14 utakmica bez poraza - 12 uzastopnih prvenstvenih pobjeda, te pobjedu i remi u Kupu. Očito ih je Europa pomalo “gušila”, teško je bilo uspješno igrati dvaput tjedno, ipak ovaj roster nije dovoljan za prave bitke i doma i vani. Barem ne u situaciji kad je svaka utakmica životno važna, kad svaki kiks može biti koban.
Duga, preduga i silno naporna sezona, tjelesno i mentalno, okončana je, eto, na najljepši mogući način. Stoga je i slavlje bilo onakvo kakvo takav golemi uspjeh i zaslužuje, Zagreb je bio u plavim bojama, Zagreb je živio sa svojim Dinamom cijeloga proljeća, Zagreb je živio Dinamo. I nije mu dao da potone, kako su to BBB pravodobno ispisali na jednom od važnijih i mudrijih transparenata u svojoj povijesti. I ta je snažna poruka stigla u svlačionicu, koja je svojim pristalicama plave boje krvi priuštila golemo, šampionsko veselje. A one ledene sante i dalje traže svoj Titanic...