Do prije nekoliko tjedana Igor Vukadinović Poki bio je jedan od petorice sudaca na Olimpijskim igrama u Tokiju gdje je BMX freestyle doživio premijeru kao olimpijska disciplina. Protekli je tjedan bio već u Osijeku, naravno, zbog Pannonian Challengea u čiju je organizaciju godinama uključen.
- Ponosan sam što sam okrunio svoju karijeru s Olimpijskim igrama jer do sada sam sudio sve moguće. Sudio sam već dva svjetska, dva europska prvenstva, panameričke igre, razne kupove po svijetu... U ovih pet-šest godina koliko sudim, sudio sam na svemu što se moglo. Jedne su olimpijske igre odrađene, nadam se i Olimpijskim igrama 2024. u Parizu - najavljuje Vukadinović.
Njegova uloga na Olimpijskim igrama nije bila isključivo sudačka. Zajedno s još četvoricom stručnjaka iz Osijeka (Zdenko Liška, Marko Karalić, Edvard Peroli i Adrian Javor) pomagao je u izgradnji olimpijskog skate parka.
- Išli smo tamo krajem ožujka. Proveli smo prvo dva tjedna u Tokiju u karanteni, a nakon izlaska smo radili na skate parku. Svaki park je poseban i teško ih je usporediti, ali možemo reći da su onaj i ovaj u Osijeku ista razina, ali meni osobno skate park u Osijeku je bolji. Nije da se hvalim, ali mi imamo najbolji skate park u Europi, ako ne i šire. Ovdje je fantazija, vozači kada dođu ne mogu vjerovati da takvo što postoji - objašnjava.
Pannonian Challenge doživio je 22. izdanje, Vukadinović je iz prve ruke gledao kako manifestacija raste.
- I sami vozači kažu kako Pannonian od sličnih događanja u svijetu razlikuje gostoprimstvo, pristupačnost, jednostavno se osjećaju ovdje kao kod kuće i to im je svima super. Pannonian raste iz godine u godine, svake godine je sve bolji i bolji. Nije mala stvar nešto održati 22 godine - veli.
Najveći festival ekstremnog sporta u ovom dijelu Europe ne bi rastao svakom godinom da nema posvećene organizacije.
- Volonteri su srce Pannoniana bez njih to ne bi bilo moguće, nekoliko mjeseci smo angažirani u pripremi natjecanja, park se obnavlja svake godine... Stvarno smo top razina natjecanja. Svi vozači znaju za Pannonian. Od devet olimpijaca u Tokiju njih osmorica su u nekom trenutku dolazili u Osijek. To sve govori. Nažalost, ove godine nismo imali niti jednog jer su svi zatrpani obvezama u domovinama kako to obično biva nakon olimpijskih igara, ali imali smo i ove godine super vozače.
Na valu Pannoniana ekstremni sport u Osijeku postaje sve raširenijim. Uostalom, Vukadinović vodi i BMX školicu u kojoj se pripremaju možda i buduće zvijezde toga sporta. A imaju mlade nade od koga i učiti.
Dvostruki je pobjednik Pannoniana, a i danas mnogi pamte dva njegova spektakla: 2015. je nasred trga Ante Starčevića preskakao tramvaj, i to ne jednom nego sedam puta; godinu kasnije postavio je skakaonicu na najvišoj točki pješačkog mosta preko Drave i priuštio pravi adrenalinski spektakl.
- Raste ekstremni sport u gradu, a Pannonian je odigrao veliku ulogu u tome. Možete zamisliti kako će neko dijete reagirati kada vidi salto unazad. Naravno da se zaljubi u to. Stvarno sam ponosan, nisam mogao vjerovati kada je krenula školica da mi se prijavilo 30 djece. Na treninzima u nekim nogometnim klubovima ih nema toliko. Djeca su stvarno nabrijana na BMX, a meni je to super vidjeti jer me vraća na moje početke. Stvarno sam ponosan što mogu neko svoje znanje prenijeti na njih, pokazujem im trikove, objašnjavam što da rade, na što da paze, vjerujem da im to puno znači. Već imamo par dobrih dečki koji jako dobro voze.
I njega je, otkriva, povukao Pannonian.
- Ja sam počeo s 15 godina što je već dosta kasno. Jedan dan sam išao na kupanje, čuo sam zvukove i rekoh: "Idem vidjeti što je to". Taman sam došao na skok jednog vozača koji je napravio salto. Kada sam to vidio uhvatila me jeza u stomaku i odlučio sam da ovo moram raditi. Pričekao sam tri-četiri mjeseca do rođendana gdje sam skupio nekakav novac i odmah sam otišao kupiti BMX - objašnjava.
Imala je ljubav prema BMX-u i svoju cijenu, odnosno "otvoren račun" u bolnici.
- Ozlijeđivao sam se uzduž i poprijeko, lijevi palac, oba zgloba na nozi, lijevo koljeno operirao, križne ligamente, patela mi pukla na pola, kukovi natečeni, slomljena rebra, polomio sam u nekoliko navrata prste, kralježnicu prije dvije godine... To je ta cijena! Takav je to sport, znao sam u što se upuštam. Ekstreman sport je super, ali boli nekad. Ali opet da me pitate, sve bih ponovio, pogotovo kada pogledam gdje sam sve proputovao, koliko ljudi upoznao... Nikad nisam htio odustati - zaključio je.