Briljantnih mjesec dana je iza našeg zlatnog olimpijskog trapaša iz Londona 2012. Giovannija Cernogoraza. Postao je prvo svjetski prvak u Bakuu, a onda je to začinio i europskim naslovom u Osijeku u nedjelju. Uz sve to izborio je olimpijsku normu i trenutno je jedini hrvatski strijelac s istom.
Prokušanim receptom u Osijeku je uspio popeti se na tron. U finale je ušao posljednji šesti sa 122/125 meta, a onda je u finalu briljirao. Krenuo je polako, a onda finiširao savršeno, jer ej nakon prve serije od 25 metara, pogodio baš sve i nije ostao priliku konkurenciji. Izborio se za zlato u konkurenciji preko 100 strijelaca, u nimalo dobrim vremenskim uvjetima, u situaciji kada je u finale teško prošao, a u finalu bio samo do predzadnjeg hica iza Talijana Maura de Filippisa. No, silno je bio koncentriran i samouvjeren u situaciji kada se nije smjelo promašiti, a to je osobina samo najvećih.
- Rekao bih da je trebalo duplo više koncentracije nego inače. Vidljivost je bila slaba zbog vremenskih uvjeta, tehnički problemi su bili naglašeni, mislim da nije toliko problem bio u mašinama koliko u činjenici da je bilo krnjih golubova koji iz njih nisu dobro izletavali i stvarali su probleme, prvo Pellielu, pa meni. Mislim da su tri mašine bile problem, a ima ih čak 15.
Onda konkurencija…
- Konkurencija je bila vrhunska, tu je bio Pellielo koji ima četiri olimpijske medalje, tu je bio aktualni svjetski prvak, olimpijski pobjednik, tu su bili Francuzi koji se pripremaju za OI koji su odlični. Guerrero je opalio maksimalnih 125/125 u kvalifikacijama, i Burguet je bio odličan, ali iskustvo je bilo presudno da ne odu do kraja. To ih je najviše koštalo.
Kako se ostane miran kada moraš pogoditi, a stroj ti kaže da ne radi, da pričekaš…
- I to se isto trenira. Uvijek se svašta može dogoditi. Meni se dogodilo da sam iza de Filippisa, da on prvo promaši da ga stignem, a onda promaši predzadnji hitac i da ja u tom trenutku moram pogoditi oba za zlato. A onda se dogodi da prije njih zašteka stroj, da budu strgana dva goluba, da uz sve to treba ostati miran, ne izgubiti koncentraciju. Događa se, naučio sam i to je sigurno koristilo u velikoj borbi.
Je li bila velika fešta nakon zlata?
- Ništa ekstra veliko. Bili smo na večeri, sa predsjednikom našeg saveza Kišpalom, sa čelnicima ISSF-a… Već u utorak čeka nas momčadski nastup, pa nije bilo vremena za neko veliko slavlje. U utorak Ante, Josip Glasnović i ja gađamo svaki po 75 meta i to se zbraja i ide se u borbu za dalje za medalje. Ja vjerujem da će tamo biti mjesta za nas. Konkurencija će opet biti žestoka, Talijani, Francuzi, ima 10 momčadi koje mogu doći do medalje.
Kako ste zadržali formu nakon svjetskog naslova u Bakuu prije mjesec dana?
- Nisam iskreno radio previše, probao sam odmoriti što više, ali se nisam opustio. Trenirao sam dosta i to sam nekako uspio izbalansirati i stigao sam opet do vrhunske forme. Tu malo pomogne i iskustvo u svakom slučaju.
I do kraja sezone…
- Još finale Svjetskog kupa u Kataru. Sada ću si uzeti 8-9 dana odmora kada prođe Osijek, da ne diram pušku, a onda dalje trening. Nadam se dobrom vremenu, jer tamo će tamo u Kataru biti vruće sigurno.
Samo jedna stvar besprijekorno radi.
- Puška me sluša. Nismo ništa mijenjali ove sezone, tako je dobra.
I onda se okrećete Olimpijskim Igrama u Parizu. Što sve treba da biste tamo bili u punom svjetsku?
- Treninzi će ove godine početi malo kasnije, u siječnju i to traje do srpnja kontinuirano, a zadnji test će biti Europsko prvenstvo u Lonatu. Što se tiče novaca, razgovarali smo o nekim problemima na večeri nakon natjecanja i ja se nadam da će se to i dogoditi. Bit će Skupština ubrzo i to bi nam omogućilo napredak. Što se novca tiče, računajte da od siječnja otprilike treba ispucati 25.000 metaka pa puta 2.5 kune, tu su putovanja, pripremna natjecanja, mete koje ih treba 15.000, što je 8.000 eura… Realno između 20 i 30 tisuća eura je potrebno za osigurati maksimalne uvjete za nastup u Parizu. Tu su i fizioterapeuti, masaže… Na OI u Londonu sam to sve to imao. Ovo će biti moje treće Olimpijske igre nakon Londona i Rija.
Pušku niste spomenuli?
- Puška je sponzorska, svi su u našoj disciplini ili trenutno moja Berreta ili Perazzi. Sama puška košta 10.000 eura, treba je servisirati jednom godišnje i kundak prilagoditi promjena. Ali, puška je ta koja se ne mijenja.
I koja ne griješi kada je u rukama Giovannija Cernogoraza aktualnog svjetskog i europskog prvaka. Je li to ikad ikome pošlo za rukom?
- Ne znam, mislim da nije – zaključio je Giovanni Cernogoraz.
Dobro misli, kao što dobro i gađa. A triple, to nismo pitali, ali smo sigurni da po njega ide u Pariz.
Cernogoraz je hrvatski i istarski brand
Istarski Novigrad ima olimpijskog pobjednika, svjetskog prvaka i dvostrukog europskog prvaka u gađanju letećih meta, disciplina trap Giovannija Cernogoraza.
Rođen je 27. prosinca 1982. u Kopru, član je SD Gusar iz Novigrada. Tamo gdje cvijeta turizam, narastao je s godinama uz oca Valtera veliki pobjednik. U restoranu koji je obitelj držala na ulazu stoje vitrine sa svim brojnim medaljama i odličjima koje je Giovanni donio sa velikih natjecanja. Posebno mjesto naravno ima olimpijsko zlato iz Londona u koji je otišao kao globalni sportski anonimus, ni ime mu nisu znali izgovoriti, a vratio se kao legenda za sva vremena. Tu je naravno i pehar za najboljeg sportaša Hrvatske od Sportskih novosti. A sada i zlata iz Bakua i Osijeka u samo mjesec dana. A vitrina se puni i dalje.
Jedan sasvim običan dečko koji će vas podvoriti kao konobar u svom restoranu, a da mnogi gosti neće ni skužiti da ih poslužuje svjetski i olimpijski pobjednik. Mnogi bi od te priče napravili spektakl, on ne, jer jednostavno nije taj. Jedan momak koji će uzeti pušku i pokazati vam da i vi možete skinuti tog goluba u zraku kao i on, makar to djeluje nemoguće. Napravit će to s puno strpljenja, bez imalo nervoze. No, da bi ste ih skinuli barem 122 od 125 pokušaja to je već nešto za što treba ogroman rad, trud… A koliko je truda ostalo na maloj streljani na periferiji Novigrada znaju samo Giovanni i njegovi najbliži. On je zaštitni znak sportske Istre za sva vremena.
I lijepo je vidjeti kada ga Josip Glasnović također zlatni sa OI ponese na rukama nakon osječkog zlata i kada iz stolice pokraj vatrene linije tata Valter Cernogoraz kao šef promatra velike dosege sina. Reklo bi se klasično hrvatski uspjeh, obiteljski, Cernogorazi, Glasnovići… Mnogi bi od toga napravili spektakl, ali u Hrvatskoj trap… No, ipak s godinama za taj trap se zna i to je najveća stvar. Za koju su braća i Giovanni uložili cijele sebe.