Hrvatski trapaši još jednom su - po tko zna koji put - osvjetlali obraz. Sjajno su nastupili na Svjetskom kupu u ciparskoj Larnaki. Među 131 strijelcem, dvojica su ušla u završnicu među osam najboljih, treći je bio na 11. mjestu, dok je u velikom finalu Anton Glasnović otišao do zlatne medalje. Do prošle godine ta bi medalja značila i olimpijsku kvotu za Pariz, ali danas više ne, jer je ISSF promijenio kriterije. No, ostaje veliko zadovoljstvo sjajnim nastupom, kojem treba dodati i momčadsko zlato na Svjetskom kupu u Maroku u siječnju ove godine. Uvijek nešto s čime dokazuju vrijednost na velikoj sceni već dugi niz godina.

Lakše na drugim kontinentima

Što kaže pobjednik Larnake, Anton Glasnović?

- Ne znam zašto se to događa, naravno da mi je žao da nije kvota. Promjene su normalne nakon olimpijskog ciklusa, to je čista logika, dok se kod nas događaju od kupa do kupa, čak i u samom natjecanju.

Kriteriji su samo kontinentalni, što Europu koja je dominantna u trapu stavlja u ravnopravan položaj s ostalima, što dakako nije pošteno?

- Da, tim više jer je recimo lakše biti sa 117 meta prvi na nekom drugom kontinentu ili sa 122 u Europi. No, tako je kako je. Postoje i dvije ranking liste, jedna je za Pariz, jedna je obična. Ne znam kako oni tu vode bodove, to nije dobro objašnjeno, ali je činjenica da Europa nikad nije imala manje kvota nego sada. Zašto je to tako, ne znam. A nije jednostavno ni na ranking listi biti vrh, jer bodovi se skupljaju na Svjetskim kupovima, dok recimo savezi mijenjaju timove, pa se dogodi da odlični strijelci ne odu na više od dva svjetska kupa. Evo Talijani su u tome posebna priča… Što će biti, vidjet ćemo, samo znamo svi da se tome treba prilagoditi.

Treba nastaviti loviti normu, kada i gdje?

- Sada prvo u tom smislu imamo Europske igre u Poljskoj, idemo Francesco Ravalico i ja, kvota je jedna, onda je u kolovozu Svjetsko prvenstvo u Azerbajdžanu na kojem se dijele četiri kvote, pa mjesec iza Europsko prvenstvo u Osijeku, gdje je još jedna kvota. Krajem ovog mjeseca idemo i na Svjetski Kup u Kairo. Kako i u kojem sastavu, vidjet ćemo. Kriterijska natjecanja u Hrvatskoj, četiri kola kupa, GP, finale Kupa, radi se lista po tome, tek ćemo onda znati.

Mijenjamo često tim, što je sportski gledano OK, ali Hrvatska nije ni Indija, ni Kina...

- Pravila su takva, tako je Giovanni ostao zbog jedne mete bez mjesta u timu svojedobno. E sad, što je dobro ili što nije ne znam, znam samo da se mora biti jako dobar da se uspije ući u tim i to cijelo vrijeme. To nije lako, ova sezona je savršeno pokazala, počela je Svjetskim kupom u siječnju, traje gotovo do listopada, skoro cijelu godinu i sve to treba držati na visokoj razini. U streljaštvu postoji i RPO na velikim natjecanjima, to je “ranking point only”, gađa se izvan konkurencije, bez mogućnosti finala, ali znači bodove koji su opet kriteriji sam za sebe. No, sva ta velika natjecanja i puno koštaju, tako da ništa nije baš jednostavno.

Bilo je velike borbe

Vi držite visoku razinu?

- Lani srebro na Mediteranskim igrama, sada zlato, prije srebro u Europi, dva Svjetska kupa, nekoliko momčadskih medalja. Makar smo startali u siječnju, sezona je tek krenula. Malo jest neobično, ali je tako. Radimo svaki individualno kako kome odgovara. Ja sam nekako lagano krenuo s treningom ove sezone, tempiram formu za Europske igre i za SP gdje je najveća šansa ove godine.

Vratimo se na zlato u Larnaki...

- Bilo je velike borbe, ja sam krenuo s promašajem, to me trgnulo na neki način. Ušao sam u finale, a kad si u finalu bitno je do medalje. Tu nema pravila. Recimo, Hales je bio jako dobar ove sezone, a nije uspio. Bilo je lijepo vrijeme do početka polufinala, na kraju je izdržalo bez kiše makar je bilo dosta promjenjivo, mijenjalo se svjetlo što je ometalo, ali sve je super za mene ispalo. Bio sam odlično koncentriran i izdržao sve pritiske Makrija.

Vi ste bili smireni, Cernogoraz je bio iznimno ljut, Što se dogodilo?

- Ne gledam druge, dok oni gađaju gledam u pod i koncentriram se. Po Giovannijevoj priči bila je polemika, je li pogodio ili nije. Oni su svirali da nije, makar se zaprašilo i govorilo suprotno, što mi je rekao kada smo nakon svega razgovarali... Razumijem ga, meni se dogodilo dva puta, ali se ohladiš. Suci kao suci - zaključio je Anton Glasnović.