Najmlađa hrvatska olimpijka u Tokiju, te druga najmlađa boksačica uopće na olimpijskom turniru, sjajno je otvorila svoje jasno debitantske Igre. U prvom kolu, a što je zapravo šesnaestina finala, Nikolina Ćaćić (do 57 kg) je svladala 21-godišnju Amerikanku Yarisel Ramirez, čistom i glatkom, jednoglasnom sudačkom odlukom 5-0. Svih pet sudaca su dodijelili prvu i treću rundu mladoj, 20-godišnjoj Zagrepčanki (po 10-9), da bi jednako tako unisono 2. rundu ocijenili Amerikanku kao bolju.
Nikolina se pokazala puno boljom i aktivnijom u kako u prvoj, ali tako posebno u trećoj rundi. Upravo je ta runda vjerojatno i presudila u dvoboju budući da je Amerikanka kubanskog podrijetla, rođena u Guantamu, vidljivo padala u tjelesnom pogledu u trećoj rundi. Pomalo iznenađujuće za boksačicu koja je svjetska juniorska prvakinja iz 2015. u Tajvanu, u bantam kategoriji. Iako, valja spomenuti i da Amerikanke koja je prije dvije godine osvojila broncu na Panameričkim igrama ne bi ni bilo u Tokiju, da naknadno od Olimpijskih igra anisu odustale zlatna i srebrna s tog natjecanja, borkinje iz Kostarike i Argentine. Samo je tako Ramirez i stigla do Tokija, iako ovo jasno ne umanjuje značaj i vrijednost pobjede Nikoline Ćaćić. Prva njezina, ali i prva borba i odmah pobjeda u prvom nastupu bilo koje hrvatske boksačice na bilo kojim olimpijskim igrama.
- Jako sam zadovoljna s borbom i pobjedom - nakon dvoboja će nasmijana mlada Zagrepčanka.
- Fokusirala sam se i stvarno mi je želja bila da ovaj meč odboksam bez ikakvog pritiska. Htjela sam uživati u svakom trenutku jer ovo se neće baš puno puta u životu doživljavati. Upravo ono što sam rekla, onda kada sam bez pritiska, bez opterećenja, tada je za očekivati moju najbolju izvedbu. Ovo je rezultat toga - maksimalno će jednostavno Nikolina kao da iza nje nije tek 7 godina od prvog trenutka kada je uopće navukla rukavice i počela trenirati boks. Štoviše, iznova je ponovila nešto što je spominjala i u Zagrebu prije polaska za Japan.
- Ovo je za mene tek početak. Smatram boks kao igru, dobra sam u tome i nadam se da ćete me dugo, dugo gledati. O sljedećoj suparnici ne razmišljam, nećemo je ni gledati jer tako radimo otkad sam počela boksati. Trener će me kasnije uputiti - veli mlada Ćaćić koja inače Tokio 2020. doživljava kao svojevrsnu uvertiru za Pariz 2024. za koji vjeruje da će kao tada iskusnija i zrelija, "pucati" na još veće ciljeve. Iako, nije Nikolina ni u Kokugikan Areni u Tokiju izgleda baš rekla sve.
- Što se meča tiče, mislim da se vidjelo da je Nikolina uživala. Bila je bolja. Drugu je rundu malo stala, ali sve je to po planu. Sve u svemu, dobro je i idemo sad dalje. Na Kanadu.
Tako je to pojasnio Nikolinin trener Franjo Kristić. To "idemo na Kanadu" znači zapravo da slijedi borba s puno starijom, analogno i iskusnijom Kanađankom Caroline Veyre (32). Ta je borba na rasporedu u ponedjeljak, 26. srpnja u 7.12 sati, kako su to zamislili precizni Japanci. Ipak, Caroline Veyre koliko god bila starija, ne mora nužno značiti i da je iskusnija. Ova je boksačica naime vrlo kasno uopće počela trenirati boks, tek s 18 godina i to nakon što je preselila iz rodnog Pariza u Montreal i to uslijed nimalo lijepih okolnosti. Njezina je majka naime u Kanadi 2003. otišla na liječenje od zloćudne bolesti. Caroline Veyre se u boks upustila kako bi, kako sama kaže - "naučila sebe obraniti". Dosad nema osobitih rezultata, izuzmemo li srebro s Panameričkih igara u Hondurasu prije četiri godine. Na OI u Tokio se plasirala temeljem rankinga. Tehnički gledano, riječ je o vrlo školovanoj boksačici koja je samo za tehnički dio prikazanog u ringu znala dobivati i nagrade na pojedinim međunarodnim turnirima.