Rekao bi čovjek da nas ima barem tisuću, ali sa samo malom skupinom od pet strijelaca Hrvatska nastavlja briljantan niz ove sezone. Čak deset medalja imamo već u ovoj godini na Svjetskim kupovima i Europskom prvenstvu zračnim oružjem. To je senzacionalan doseg! A još smo na kraju prošle ostali bez prve puške Snježane Pejčić koja je odlučila odmoriti.

Josip Glasnović olimpijski pobjednik iz Rija osvojio je srebrnu medalju na Svjetskom kupu u talijanskom Lonatu u pojedinačnoj konkurenciji, a hrvatski tim u sastavu Ante i Josip Glasnović, te Giovanni Cernogoraz u velikom je stilu osvojio timsku medalju na završetku trapaških događanja u poznatom talijanskom centru. Oni su s dvije medalje nadopunili sjajnu nisku ove sezone. Možda streljaštvo nije toliko popularno, ali radi se o svjetskim dosezima koja Hrvatsku svrstavaju u svjetsku elitu. Nisu česti takvi slučajevi, posebno ne u olimpijskom sportu kakvo je streljaštvo, pa je dojam da nismo ni svjesni što sve imamo doma.

Na vatrenoj liniji - Josip i Anton Glasnović

ALESSIA TONIZZO

Josip Glasnović je definitivno u zlatnoj olimpijskoj formi. U Lonatu je to dokazao. Dakle, u kvalifikacijama trapa bio je četvrti sa 119 meta i plasirao se u finale, a tamo se kao drugoplasirani plasirao i njegov brat Ante sa 120 od 125 pogođenih meta. U finalu je Josip Glasnović pogodio 25/25 i plasirao se u borbu za zlato, dok je Ante sa 21/25 na kraju bio petoplasirani. U velikom finalu Josip Glasnović je puknuo 31 metu, kao i Slovak Varga, ali je u raspucavanju Varga pobijedio i sretno ponio zlato.

Pokazali moć

U timsko obračunu Hrvatska je pokazala moć u sastavu Josip i Ante Glasnović, te Giovanni Cernogoraz. S 212 meta bila je broj 1 u kvalifikacijama, a onda u finalu za zlato čak 7:1 bolja od Indije. Zanimljivo, naši su dobili tri serije dvoboja, a u jedinom koji nisu dobili imali su maksimalan učinak 15/15 koliko su imali i Indijci. Dakle, 15/15 u seriji koja je odnijela jedini bod! I sad još kada zbrojite finala, pa dva četvrta mjesta timova u Riju, pa peto mjesto Josipa Glasnovića u Lonatu to su doista briljantni dosezi. Jer, ne zaboravimo, streljaštvo je olimpijski sport, streljaštvo je sport u kojem 125 metaka ovisi samo o jednom, sport koji puca cijeli svijet, a znamo kako tko stoji s oružjem i gdje smo tu mi.

Josip Glasnović je posljednji osvjetlao obraz. To naravno nije iznenađenje, jer radi se o čovjeku koji je olimpijski pobjednik, o timu koji ima dva olimpijska pobjednika, tri finalista olimpijskih igara. Koliko su moćni pokazali su u Lonatu.

- Imamo stvarno dobru reprezentaciju. Ona ne može svaki puta pobijediti, ali je uvijek u stanju boriti se za medalje. U streljaštvu je to velika stvar.

A nije trebalo biti tako…

- Pa, bilo je ideja da ne bude, na sreću nisu se ostvarile. Ja sam u Lonato trebao ići izvan konkurencije zbog nekih pravila, nešto slično kao što je bilo s Giovannijem, kada se borio za plasman u Tokio. Ne znam, već smo toliko dugo u vrhu, odlično smo praćeni, uz nas se vežu dobre stvari, trajemo toliko godina što nije jednostavno i mislim da sumnja u te stvari kada smo u formi ne bi trebala postojati, ali ne misle svi tako. Mislim da smo stvarno dobri i da je to stvar do koje treba držati. Ne mijenja se tim zbog jedne utakmice kakva god da ona bila. To je sport.

Nikad ovako dobro

Lonato je savršen dokaz?

- Dobro je bilo, malo je falilo do pojedinačnog zlata, ali to je tako, ne može se uvijek. Prošli puta medalju je iz Nikozije donio Giovanni, sada sam ja, dakle, dva Svjetska kupa dvije medalje to su velike stvari. A tu je i u oba finale bio Ante. Da ne spominjem što su napravili Gorša i Maričić drugačijim puškama. Stvarno dobri rezultati.

Dobra je i godina?

- Dobra, dobro se radi, trenira, došao sam i do MORH-a nakon dugo godina, što mi sigurno olakšava cijelu situaciju. Nekako se sve stabiliziralo. Dobio sam novu pušku, malo je ‘ušminkanija’ nego prijašnje, ali mi je odlično legla na čemu sam zahvalan Perazziju, dok su Ante i Giovanni na Barretti. To su jako važne stvari.

Što slijedi nakon Lonata?

- Sada prvo drugo kolo Kupa Hrvatske u Zadru, pa Svjetski kup u Bakuu, a nakon toga na kraju ljeta prvenstva, europsko na Cipru, pa Svjetsko u Osijeku. To će biti prva natjecanja na kojima će se gađati za olimpijske norme u Parizu 2024. godine.

Skromno to radi Josip Glasnović kojeg se kao i mnogih sjetimo samo na Olimpijskim Igrama. A dug je put do njih i pobjeda je dobro pogledati na njega. Ovakvu sezonu još nikad nismo imali. Dobro ona pjesma kaže ‘Malo nas je, al’ nas ima…’