Nakon nekoliko godina europskih patnji, Podravka Vegeta je stigla do četvrtfinala Europske lige. Skoro ista ekipa u prošloj sezoni upisala je šest poraza u skupini istog natjecanja s vrlo sličnim suparnicima, da bi iskusni Ivica Obrvan ove sezone preokrenuo trend i zaredao s pobjedama koje su koprivnički klub kolo prije kraja uvrstile među osam najboljih.
- Složio bih se s trenerskog aspekta da je ovo jedan velik uspjeh. Kad smo pričali o željama uoči početka sezone, rekli smo da bi bilo dobro da uđemo u Europsku ligu. Kad smo prošli Švicarke i vidjeli skupinu, reakcija u klubu bila je da se odigra dobro, da ljudi budu zadovoljni napretkom i igrama, te ako se uspije iščupati pokoji bod. A sad nakon pet kola imamo sedam od mogućih 10 bodova, osigurali smo plasman u u četvrtfinale. Rekao bih da je to vrlo neočekivan i jako velik uspjeh za Podravku u ovom trenutku - istaknuo je Ivica Obrvan na početku razgovora.
Nije mala stvar što je ovaj zapažen rezultat ostvaren isključivo s domaćim igračicama.
- Kao trener sam tim rezultatom u ovom trenutku jako zadovoljan. Igračice su pokazale jako lijep karakter i iskorak. Najviše mi je drago što sam ih uspio uvjeriti da se može igrati i protiv Storhamara, Nykobinga i Vaca, i djevojke su to prihvatile. U 1. kolu osvojili smo bod u gostima protiv Vaca i bili smo nezadovoljni jer smo ispustili drugi, ali to nam je bio pokazatelj da se može. Nakon toga smo nanizali seriju lijepih rezultata, i sad smo među osam u Europskoj ligi. U proteklih šest-sedam mjeseci ostvarili smo vrhunski rezultat.
I domaći naslov vam je nadohvat ruke nakon dvije godine posta, imate prilično komfornu situaciju?
- Za takvu smo se situaciju sami izborili svojim treninzima, radom i karakterom. To su relativno mlade igračice, ili s malo iskustva igranja europskih utakmica i jakih domaćih poput derbija s Lokomotivom. Kao trener uvijek razmišljam vrlo oprezno, no usudio bih se reći da imamo veliku prednost od pet bodova. Ako budemo normalni, a hoćemo, prvenstvo Hrvatske je nadohvat ruke. Osvajanje drugog domaćeg trofeja je uvijek uputnik za svaku ekipu, jedna utakmica protiv Lokomotive zahtijeva puni angažman, pravu formu, inspiraciju igračica na toj utakmici jer kad je Kup u pitanju nikad ne možete biti sigurni. No, u svakom slučaju ćemo nastojati i imamo veliku želju osvojiti oba hrvatska trofeja.
Vratimo se malo Europi, koga biste radije za suparnika u četvrtfinalu? Rumunjsku Dunareu ili njemački Thüringer?
- Gledao sam Dunareu dva puta protiv Lokomotive, imaju hrpu iskusnih strankinja. Obje ekipe su podjednake, s tim što Dunarea igra bolje kod kuće i maksimalno koristi prednost domaćeg terena. Možda bi za mrvicu bilo lakše s Njemicama, ali kako stvari stoje igrat ćemo s Dunareom i nastojat ćemo se predstaviti s dvije dobre utakmice. Predaja nije opcija, za ta dva susreta pripremat ćemo se i shvaćat ćemo ih kao veliku nagradu, sa željom da velikog favorita pokušamo iznenaditi i ostvariti dobar rezultat.
Za utakmice se pripremate do najsitnijih detalja, veoma ste pedantni u tome. Kako su to prihvatile igračice?
- Volim se dosta dobro pripremiti, pogotovo ako vrijeme dopušta da imam cijeli tjedan za to. Djevojke su to prihvatile i to im odgovara. Analiziramo tri-četiri posljednje utakmice svakog protivnika, tako sam svih godina radio i u prethodnim klubovima. Gledamo suparnikove napade i obrane, tražimo bolje i slabije točke, i mislim da je to neophodno za dobar rezultat. Vrlo je važno da igračice prihvate taj način pripreme i da vide da to donosi plodove. A od prve europske utakmice s Vacom poklopilo se da su cure bile jako zadovoljne takvim načinom pripreme i prihvatile su ga kao nešto potrebno. I ja sam vrlo zadovoljan što su one to doživjele na taj način.
Obrana je odlična, dok u napadu ima prostora za pomake?
- U odnosu na prošlu sezonu, ova ekipa Podravke doživjela je jednu značajnu promjenu, a to je odlazak ukrajinske kružne napadačice Irine Stelmah, koja je bila jako dobra kombinacija sa Sarom Šenvald i u obrani i u napadu. Mislim da smo upravo pripremom i inzistiranjem na analizi protivničkih napada učvrstili našu obranu, prije svega 6-0. S Katarinom Pandžom i Sarom smo se dobro ojačali na sredini, a naše igračice na pozicijama 2 i 5 su ekipirale obranu. S dobrim analizama, čvrstom i karakternom obranom te predviđanjem situacija i šuteva, dobili smo dodatnu vrijednost u našim kvalitetnim vratarkama koje tako mogu dati veći doprinos.
Osjećate li podršku okruženja, prepoznaju li vas ljudi na ulici?
- U proteklih šest mjeseci upoznao sam ovu sredinu kao vrlo zahtjevnu. Ja sam iz Metkovića koji je nešto manji od Koprivnice i otprilike znam kako ljudi razmišljaju i kako su disali za rukomet prije 15-ak godina u Metkoviću. Vidim da i ovdje ljudima smeta ako nešto ne ide kako treba, ali mogu reći da se nisam previše osvrtao na određena dovikivanja i nezadovoljstva, nego sam se fokusirao na svoj rad i na rad ekipe. Znao sam da ćemo marljivim i sustavnim radom doći u situaciju da igramo dobar rukomet i da budemo konkurentni. Želio sam da kroz Europsku ligu publika bude zadovoljna bez obzira na rezultate, a mi smo uz to osvojili i hrpu bodova. Naravno, kad pobjeđujete, i u dvorani i na ulici primijeti se zadovoljstvo ljudi i podrška, bolje vas i prepoznaju kad se događa nešto pozitivno. To su stvari koje vesele svakog čovjeka, pa naravno i mene.
Dugo ste kao trener radili s rukometašima, predstavlja li vam rad sa ženama veliku promjenu?
- Kad sam odlučio prihvatiti ponudu, kad sam prepoznao ambiciju ljudi i izazov, nakon kratkih konzultacija rekao sama da idem raditi po svom sistemu, te ću u hodu pokušati prilagoditi način rada i neke navike igračica sebi i obrnuto. Mislim da je to nakon početnog ispitivanja osobnosti došlo na svoje, da su djevojke prihvatile način rada. Mislim da imamo jako dobru suradnju i poštovanje, sve to zasad dobro funkcionira. Nisam imao neka specijalna očekivanja, a ni strahove oko toga kako će taj prijelaz izgledati. Na profesionalnoj razini radim s vrhunskim igračima više od 20 godina, i kad su bili klinci napravio sam od njih igrače, poslije velike zvijezde, primjerice dugo godina sam trenirao Metličića, Balića i Dominikovića, pa kasnije Lazarova, Richardsona, N‘Guessana... Nisam sumnjao u svoje znanje i svoj rad. Možda je postojala mala bojazan kako će djevojke prihvatiti mene, ali po njihovim reakcijama, izjavama i rezultatima vidim da to protječe na najbolji mogući način i s time sam sretan. Naravno, to je samo početak, ništa vam ne može dati bolju atmosferu nego pobjede. Uvijek postoji ona zamka kad uđete u seriju poraza, ali i tada treba pronaći balans, ostati čvrsto na zemlji i na pravom putu. Kao trener sam osjetio obje strane i spreman sam na sve izazove koje ovaj posao nosi – zaključio je Ivica Obrvan.