Hrvatska je napravili prvi veliki korak na Euru. Kao prvak skupine izborila je u Mannheimu drugi krug. Istina u Köln će ponijeti samo bod, kao i Austrija, ali sve drži u svojim rukama. Iako nije s hrvatskim reprezentativcima, legendarni kružni napadač, Mostarac Marino Marić, sve prati iz prikrajka, s male distance, iz Stuttgarta, gdje se sa svojim klubom priprema za nastavak Bundeslige, u kojem drži 15. mjesto, no samo šest bodova iza petoplasiranog Hannovera.
- Sve ovo do sada bilo je zagrijavanje. Natjecanje po skupinama favoriti su uglavnom prošli, istina neki su bili darežljivi, pa nisu prenijeli oba boda, ali pravo natjecanje tek sada počinje. Više favorita nema, svatko može svakoga pobijediti i konačni rasplet po skupinama neće se znati do zadnjih minuta zadnjih susreta - javlja nam Marić iz svog stana u Waiblingenu, gradiću s 55 tisuća stanovnika udaljenom 15 km od dvorane u kojoj igra sadašnji mu klub, bundesligaš Stuttgart.
Kakvo vam je izgledala Hrvatska u prvom krugu?
- Najvažnije je uvijek krenuti pobjedom. A mi Španjolsku u prvoj utakmici nismo pobijedili, nego razvalili. Bili smo impresivni. Osam godina smo čekali na veliki uzvrat kad su nas Španjolci u Švedskoj ostavili bez finala. Sada smo ih razbili u svakom pogledu, premda treba priznati da su u Njemački stigli pomlađeni i da nisu momčad od prije pet-šest godina. S Austrijom je bila druga pjesma. Austrijanci su momčad koja igra “u meso”. Iskusni su, dugo igraju zajedno, imaju četiri-pet dobrih igrača, trojicu iskusnijih. To je vrlo važno za turnire. S Rumunjima smo odigrali kako je trebalo, a istaknuo se Luka Lovre Klarica. Nije to iznenađenje jer je dobro igrao i u Zagrebu.
Kako ste vidjeli nasljednike na poziciji kružnog napadača?
- Krenuo je Veron Načinović i ugodno me iznenadio besprijekornom realizacijom, a uz to dečko je odigrao fantastičnu obranu. Sa Srnom je zatvarao sve, bez kompleksa, dobro su su “izmlatili” suparnike. Ne znam zašto nije igrao zadnju utakmicu, je li u pitanju viroza ili lakša ozljeda, važno bi bilo da zadrži formu i u drugom krugu. Marin Šipić uvijek je tu kad treba, strpljivo čeka svoju priliku. Tomislav Kušan igra u francuskom Limogesu, njega manje poznajem, dečko je vrlo snažan, odigrao je korektno protiv Rumunja i dobro je svakako da imamo tu širinu na svakoj poziciji.
Vidjelo se to i nakon ozljede Ivana Martinovića kada je sjajno reagirao Klarica, a tu je i Mateo Maraš?
- Prije svega žao mi je Martinovića. Sjajno je otvorio prvenstvo. Zapravo, bio je to samo nastavak odlične polusezone u Bundesligi, u Melsungenu. Drago mi je da ozljeda nije teška kako se u prvom trenutku činilo. Dobro je Klarica reagirao, vjerujem da će zadržati formu i da će mu rasti samopouzdanje. Vjerujem da i Maraš može odgovoriti zahtjevima izbornika Perkovca i reprezentacije.
Jednu “moćnu moru”, Španjolce, poslali smo kući, sad nas opet čekaju Francuzi, za koje smo pomislili nakon Švicarske da su “ispričana priča”. Možemo li ih u Kölnu napokon pobijediti?
‘Nije to bila prava Francuska‘
- Za mene su Danci i Francuzi favoriti ovoga prvenstva. U našoj skupini Francuzi su mi nekako najjači. Ne treba se zavaravati, Francuska protiv Švicarske nije bila prava. Prava Francuska bila je protiv Njemačke. Protiv domaćina su pokazali pravu moć. Puni su kvalitete. Ključna figura je Nedim Remili. Sve se vrti oko njega, od njega sve polazi. Tu je i Dika Mem, desni vanjski igrač Barcelone, pa lijevi vanjski Blohim Prandi iz PSG-a, Nikolu Karabatića nikad ne treba otpisati, a o kružnim napadačima da i ne govorim, Karl Konan, Ludovic Fabregas i Nicolas Tournat puni su kvalitete. Francuzi su moćni, ali nisu nepobjedivi. Ako to ne bi bio njihov dan, onda ih sigurno možemo pobijediti. Bez obzira na to kako završilo s Francuzima naša prilika su ostali suparnici.
Što Hrvatska može protiv Mađarske, Islanda i Njemačke?
- Sa svima njima možemo igrati na pobjedu, bez obzira na njihovu snagu. Islanđani su pojedinačno jaki. Njihova individualna kvaliteta nije upitna, njihovi igrači igraju u najjačim klubovima. Međutim, kao momčad čini mi se nemaju samopouzdanja, teško se nose s pritiskom. Mađari su jaki također, ali u zadnje vrijeme smo uvijek dobro prolazili s njima. Imaju taj respekt prema nama i to treba iskoristiti. Ključna bi mogla biti zadnja utakmica s domaćinom. Oni su u velikoj euforiji. Cijelo Europsko prvenstvo podredili su povratku na vrh, imaju momčad koja je to u stanju izvesti. Nadam se jedino da Nijemci nisu pokupovali sve ulaznice u Kölnu, ali ne sumnjam da će se naši navijači snaći.
Navijači su u Mannheimu bili sjajni, može li se atmosfera iz dvorane ponoviti u Kölnu?
- SAP Arena u Mannheimu bila je u hrvatskim bojama od prvog do posljednjeg nastupa. Ne sumnjam da će tako biti i u Lanxess Areni, koja prima 19.750 gledatelja i koja je ogromna, prostrana i prozračna dvorana. Iako sam u Bundesligi gotovo deset godina nikada nisam igrao u toj dvorani jer Köln nema bundesligaša. Tamo se igraju uglavnom završnice kupa i međunarodna natjecanja. Puno Hrvata živi u Kölnu i blizini i ne sumnjam da ćemo imati njihov “vjetar u leđa”.
Vi ćete biti uz televizor, kao i mnogi iz vaše generacije?
- Navijat ću srcem, kao da sam blizu parketa. Klupske obveze ne dopuštaju da odem na EP uživo. I sad smo bili pet dana na visinskim pripremama na obližnjim brdima, a sad radimo u dvorani, svaki dan dva puta. Poslije drugoga treninga sam na Euru, uz televizor i držim palce našim momcima - poručuje susretljivi i uvijek optimistični Marino Marić