Siječanj 2020. je apsolutno bio u znaku rukometa. Sjajnim nastupima na Euru čiji su domaćini bili Austrija, Norveška i Švedska hrvatski muški rukomet još je jednom dokazao da je nakon nogometa prvi sport u zemlji kada je o zanimanju za praćenje riječ. Osvojili smo srebro, treće u povijesti Eura. Nismo dosanjali zlato ni iz treće sreće, no tako je vjerojatno moralo biti...
Počelo je u Grazu i pokazalo se da je to bio pun pogodaka EHF-a, jer dvorana je apsolutno bila u bojama Hrvatske. Sve ulaznice su rasprodane, a bilo bi i više da je Messe Arena veća od 6.000 mjesta. Pokazali smo respekt za sve i sve ih iz današnje perspektive gledano lagano razbili - na startu Crnu Goru (27:21), pa Bjelorusiju (31:23), te u posljednjem nastupu kući poslali Srbiju (24:21).
Bio je to više nego ohrabrujući uvod za put u Beč na drugi krug u koji smo prenijeli i maksimalna četiri boda. Beč je bio veliki izazov, jer tamo smo deset godina ranije došli do finala, a ipak ostali kratki. No, ovaj puta Beč smo odradili bez greške. Cilj je bio jedno od prva dva mjesta koje vodi na polufinalni vikend u Stockholmu i to je ostvareno s lakoćom, već nakon prve dvije od četiri utakmice koliko nas je čekalo u tom dijelu natjecanja na prvom euru sa 24 reprezentacije. U bečkom uvodu dosta lako je svladan domaćin (27:23), a nakon toga je došla Njemačka, prvi pravi veliki ispit koja je bila okidač svega kasnije.
KLIKNITE OVDJE I DOZNAJTE SVE O 69. IZBORU NAJBOLJIH SPORTAŠA U ORGANIZACIJI SPORTSKIH NOVOSTI!
Gubili smo dugo, a onda u furioznom finišu briljantnim nastupom Karačića stigli Nijemce (25:24) i pobjedom se plasirali u završnicu. Preostale dvije utakmice bile su samo forma, pobijedili smo Čehe (22:21) i odigrali egal sa Španjolcima (22:22). Na stadionu Tele 2 Arena koji je sjajan za sve osim za rukomet hrvatskih navijača nije bilo toliko zbog daljine i skupoće. A onda se u polufinalu dogodila utakmica za povijest koja je opjevana posljednjim golom Željka Muse.
U vjerojatno najboljoj utakmici u povijesti eura uopće - ovo je bilo 14. izdanje - nakon dva produžetka smo svladali Norvešku (29:28) i plasirali se u finale u kojem je čekala Španjolska. Taj napor u polufinala nas je koštao zlata. Bili smo bez Cindrića, Karačića je mučila prepona, Duvnjak koji je bio MVP natjecanja nije mogao više i sve se to na kraju pomalo osjetilo, kada su mlade snage Španjolaca Abello i Dušebajev na kraju prelomile priču (20:22). Šteta, jer u normalnim okolnostima to zlato je trebalo biti naše. Ali, morat ćemo pokušati ponovo po to jedino zlato koje još nedostaje hrvatskom muškom rukometu.
I zato ćemo i dalje jedva čekati siječanj.