Izjednačen turnir za 100. rođendan europskih vaterpolskih prvenstava

Utakmicama 1. kola u skupinama A i C, u subotu, 10. siječnja, u Beogradu počinje 37. Europsko prvenstvo. Nadmetanje koje se, za početak, u nekoliko detalja izdvaja od prethodnih.

Za početak, ovo je prvo koje se igra u siječnju, a da nije olimpijska godina. Razlog tomu je ponajviše "bijeg" od nogometnog SP-a u Sjevernoj Americi predstojećeg ljeta. Natjecanje koje će trajati 5 tjedana i koje će okupirati pozornost medija, gledatelja, ali ono najviše - "opustošit" će marketinški prostor, novac za TV prava, reklame itd.

Nadalje, ovo je i prvo EP s izmijenjenim sustavom natjecanja, odnosno bez četvrtfinala. Po uzoru na rukomet, nakon natjecanja u preliminarnim skupinama, po tri najbolje iz svake će tvoriti nove dvije skupine. To je sustav kakav je poznat već u rukometu. Baš sve su ga vaterpolske vrste, izbornici i igrači pozdravili jednoglasno, jer nije samo što smanjuje silnu tenziju i stres koji nosi četvrtfinale, nego je ipak malčice pravedniji. Znalo se dogoditi da netko na cijelom turniru ima baš samo jedan loš dan, samo jedan jedini poraz, ali ne može biti bolje plasiran od 5. mjesta. Dok s druge strane netko s 2 poraza može u finale ili s 3 poraza biti srebrni. Pa, i brončani. Međutim, u ovakvom sustavu, u kojem se bodovi svih utakmica zbrajaju, te kroje polufinalni parovi, sad je baš svaka utakmica, od 1. kola, bitna. Nema mjesta opuštanju.

Da, bit će ovo i prvo EP u 25-metarskom bazenu i s modificiranim pravilima, ali to više po nama i nije osobiti novitet. Reprezentacije to igraju punih godinu dana, od Bukurešta u siječnju 2025. i tadašnjih kvalifikacija za Svjetski kup. Pa je onda bila i završnica istog natjecanja, te ljetos i singapursko SP. Ono najbitnije po ovom pitanju, igrači i treneri su se na ovo naviknuli. Upravo, razgovarali smo tijekom godine s dosta igrača, naših i stranih, te su nam svi u glas rekli - "Naviknuli smo se za tjedan dana".

Jedno jedino ostaje, ako ne dvojbeno, onda za promatrati. Suci! Ne, nismo od onih koji će prvo, odmah i najviše "graknuti" po sucima, u bilo kojem sportu, pa tako i u vaterpolu. No, jedno jest karakteristično i bolno za ovaj sport - različit kriterij. To je bilo razvidno u Singapuru na SP-u. Igrači i treneri su se naviknuli i svladali nova pravila, ali neki suci nisu svladali ni stara, dok se s novima bore. Malo oštro napisano, ali tako je. Isti tip prekršaja, potpuno istu situaciju će jedan sudac vidjeti, pa onda dosuditi na jedan način, a drugi na posve suprotan. Vidjeli smo to na svoje oči u Singapuru u nekoliko navrata i to je velik problem. Valjda su to shvatili i u European Aquatics, pa malo radili sa sucima.

Kakav pak vaterpolo očekivati? Budući da je natjecanje usred sezone, pripreme su bile nešto kraće (3-4 tjedna, nije ni bilo potrebno više), svi igrači i sve momčadi su zapravo u natjecateljskoj formi. Dosadašnji dio klupske sezone nije bio odveć naporan, dakle umoran nije nitko.

Postoji krug momčadi koje su tu... za ukras. Neka se nitko ne uvrijedi, ali Izrael (dugo vremena zbog rata nisu mogli ni trenirati kako treba), Slovenija, Malta, pa možda čak i Turska. Potom je tu krug osrednjih momčadi, s laganom tendencijom dizanja - Nizozemska, ali više od njih Slovačka (Lukas Durik centar Pro Recca, Lukas Seman centar Primorja EB, ali i Maroš i Marek Tkač koji su nedavno igrali na Kantridi...); zatim Rumunjska s nekoliko solidno iskusnih igrača, kao i Gruzija. Imaju odličnu prvu postavu (Šibenčanina Vlahovića, pa onda plejadu srpskih i crnogorskih igrača, plus najmanje trojicu domaćih, gruzijskih igrača koji su igrali u klubovima poput Mladosti, Radničkog, Ortigie...). Ne, to je ozbiljna momčad. Tu je onda nama, zbog Kobešćaka, draga Francuska, ali... to je sasvim drukčija momčad od one koja je izgubila od Hrvatske tek petercima polufinale SP-a u Dohi 2024. ili koja je igrala na OI u Parizu. Nema čak 9 igrača! Već su se nakon Pariza oprostili, zbog godina - Bodegas, Bjorch, Marzouki, Saudadier, Khasz i Dubois. Onda je sad otpao Vanpeperstraete (ozljeda), da bi Crousillat i De Nardi poručili kako nisu spremni. Uz to imaju stravično tešku skupinu. Pobijedit će Maltu, ne i Mađarsku i Crnu Goru. Onda se spajaju sa Srbijom, Španjolskom i Nizozemskom. Tu nema kruha, pardon baguette za Francuze.

Svi ostali će se boriti za kolajnu. Favoriti? Toga više u vaterpolu nema. Ne onako izrazitog kako je to bilo prije 10-ak godina. Sa zadnja 4 EP imamo 4 različita prvaka Europe (2018. Srbija, 2020. Mađarska, 2022. Hrvatska, 2024. Španjolska). U ta četiri turnira, samo je jedna momčad osvojila medalju na svakom - Španjolska koja ima zlato, 2 srebra i broncu. Do njih je onda Hrvatska sa zlatom, srebrom i broncom. Mađarska je u tom razdoblju osvojila dvije medalje (zlato i srebro), dok po jednu medalju imaju Srbija (zlato), Italija (bronca), Crna Gora (bronca).

Sad ostaje za raspravu što će odnijeti prevagu; momčadi koje su mijenjale minimalno u odnosu na OI u Parizu i SP u Singapuru ili one koje dolaze više-manje renovirane. Hrvatska je u odnosu na Singapur izmijenila tek dvojicu igrača (Marcelić i Bašić umjesto Popadića i Brubnjaka). Španjolska jednako tako, tek dvije izmjene, jedino što je jedna izrazito bitna – nema više Felipea Perronea koji je u Singapuru golom za zlato u zadnjoj sekundi okončao karijeru. Svjetski doprvaci Mađari imaju 11 igrača iz Singapura, ali među njima nema Vamosa, od ranije pak ni Zalankija. Ubojiti, najbolji tandem ljevaka na svijetu. Nema ni trećeg ljevaka Buriana, ni ozlijeđenog Molnara, ali ima nekoliko zanimljivih "klinaca". Obratite pozornost na Davida Tatraija (22), koji je zadivio već u Zagrebu 2024. Domaćin Srbija će se predstaviti s 11 olimpijskih pobjednika iz Pariza, tako da pustimo priču što su u pripremama izgubili i od Španjolaca i Talijana i Grka. To su ipak samo pripremne utakmice.

Zato Crna Gora dolazi s trojicom juniora, od kojih su dvojica iz momčadi koja je lani osvojila EP do 18 godina. U odnosu na Singapur, sad su uvršteni Vlado Popadić i centar Vladan Spaić, ali zato nema Baničevića i ljevaka Đure Radovića kojem se prvo zahvalio klub (Novi Beograd), a sad i reprezentacija. Otkako je napustio splitski Jadran, ne ide ga baš.

Najveće je izmjene napravio Alessandro Campagna u Italiji, koji je nakon Singapura prebrisao vodeće vedete koje su podignule glas protiv trenera (kapetan Di Fulvio, Velotto, Presciutti, Damonte, vratar Nicosia i Cannella). No, vratio je vratara Del Lunga (35), okupio mlađe, a očito i "gladnije", te Italija po kazivanjima svih koji su je gledali izgleda preporođeno. Dovoljno za naslov? To nismo napisali za niti jednu reprezentaciju, pa nećemo ni za njih.

Jedno je izvjesno. Gledat ćemo izjednačen, time i zanimljiv vaterpolo. Sport koji će u Beogradu proslaviti zavidnu obljetnicu - 100 godina od prvog nadmetanja za najboljeg na kontinentu. Bilo je to, jasno, 1926. i, dakako, gdje bi drugdje, do u Budimpešti.