Klub kojem su dugo tepali, ali ne samo u nas nego i diljem kontinenta, da je “vaterpolski Real Madrid”. Jako dugo su to doista i bili, klub s najviše naslova prvaka Europe. Sve do prije pet godina, do 2015. kada je Pro Recco osvojio svoju osmu eurozvjezdicu.
Klub o kojem pišemo nije, dakle, više ni najtrofejniji po broju euronaslova, nije najtrofejniji po količini svih pokala koji su osvojili. Ni u svijetu vaterpola u kojem je najtrofejniji (teško da biste pogodili) berlinski Spandau 04 s 88 trofeja (nacionalni i europski). Klub na koji ciljamo nije najtrofejniji ni u našim nacionalnim razmjerima, u konkurenciji svih loptačkih sportova. No, klub o kojem je riječ je jedan od rijetkih, pa možda i jedini koji ima mitski status dugovječnosti i uvažavanja u svakom trenutku i u svim dijelovima kontinenta na kojem obitavamo.
Postojani na vrhu
Riječ je o Mladosti, vaterpolistima sa Save. Klub koji ima ukupno 42 naslova, dakle gotovo upola manje od Berlinčana, ali Spandau 04 ne može se s njima mjeriti. Mladost je klub koji uživa uvažavanje ovakvog statusa velikana, klupske velesile, već više od pola stoljeća. Od druge polovice 60-ih godina prošlog stoljeća do danas. Bilo je klubova, u različitim sportovima, koji su neko vrijeme, pokoju godinu, pa i desetljeće vladali, “harali”, ali bi onda nestali. Neki i vječno, nema ih više. Bilo je onih koji bi povremeno zabljesnuli, da bi samo na bljesku i ostalo.
No, imate i neke koji su se davno, jako davno, prije pola stoljeća uzdigli na Mont Blanc svog sporta i tamo razapeli šator. Postojani na vrhu. Jasno, ima i posrtanja, manjeg, kraćeg doba pada, ali nikada dramatično niskog, teškog i nikad bez povratka. Na vrh. U tom razdoblju iznjedrili su desetke i desetke, pa i stotine već igračkih velikana, ali i odgojili neke velike trenere. Ime Mladost se stoga danas na svim bazenima Europe izgovara s dubokim uvažavanjem. Njih se ne mora voljeti, niti za njih navijati, ali jedno im se mora priznati - ugled i utjecaj koji uživaju već više od pola stoljeća.
Uostalom, da ovo nisu tek isprazne riječi, najbolja je potvrdila 2003. godine Europska udruga vaterpolskih klubova u Budimpešti, koja je Mladost službeno proglasila “najboljim klubom Europe u 20. stoljeću”, s pripadajućom Nagradom “Béla Komjadi”. Tu je možda i najjasnija poveznica Mladosti i Real Madrida. Najbolji u prošlom stoljeću! No, ni to nije baš sve ono “naj” kada govorimo o Mladosti.
Žapci su prvi klub koji je uspio tri puta uzastopno osvojiti naslov prvaka Europe (1968., 1969. i 1970.) te im je stoga onaj prvi izvorni pokal namijenjen najboljem na Starom kontinentu pripao u trajno vlasništvo. U pet godina čak četiri naslova jer je jedan osvojen i 1972.
Omjer 7-4 u finalima
Nadalje, samo četiri kluba u povijesti mogu se pohvaliti da su osvojili sve europske kupove koji su postojali ili postoje: Kup/Ligu prvaka, Kup pobjednika kupova, Kup LEN/Eurokup i europski Superkup. Samo Mladost, talijanska Pescara, Pro Recco i tek od 2019. godine još i Ferencvaros. To je ujedno i zaključni krug momčadi. Petog kluba sigurno neće biti jer, primjerice, Kupa kupova više niti nema. Iako, Mladost ide i tu maleni koračić dalje. Mladost je jedini klub koji je uz četiri spomenuta europska natjecanja osvojio i peti - nekad solidno jako nadmetanje Mediteranski ili COMEN kup.
Kada bismo se orijentirali samo na ono najelitnije natjecanje koje je počelo kao Kup prvaka, da bi posljednjih 25 godina mijenjalo ime od Lige prvaka preko Eurolige do današnjeg imena, ponovno Lige prvaka, vaterpolski div sa Save i ovdje drži neke rekorde ili sam vrh. Prema broju plasmana u finale Mladost je druga nakon Pro Recca. Talijani imaju 15 finala (omjer 8-7), a Mladost 11 (omjer 7-4). Još samo jedan klub ima dvoznamenkastu brojku nastupa u finalima - Partizan 10 (7-3).
Vaterpolski Real Madrid? Koliko god zvuči efektno, ne. Kad je netko velik, kada je netko div, ne uspoređujete ga ni s kim. Samo izgovorite ime. Kao u starih Latina. Nomen est omen. Ime je znak. Mladost.
Jedan "ukradeni" europski naslov
Jedan iz plejade igračkih velikana sa Save, Ronald Lopatny već 50 godina tvrdi - ponovio je to i neki dan - kako Mladost ima jedan naslov prvaka Europe više. Onaj koji im je - kaže Lopatny - “ukrao Partizan”.
Riječ je bila o sezoni 1970./71. i doista tu nije baš sve bilo čisto. Sustav je bio takav da se igrao završni turnir u Beogradu na kojem su nastupali su Mladost, Partizan, Dinamo Moskva i Stockholm. Nakon okončanja turnira Mladost i Partizan su bili bodovni poravnani (po pet bodova), no baš je u remiju (4:4) bio problem jer su Zagrepčani navodno zakinuti za jedan gol, uz ponešto pristrano suđenje.
Štoviše, ako pitate Lopatnyja, on i danas kaže da Mladost nema sedam, nego osam naslova prvaka Europe. Kao i Pro Recco. (dba)
U Kupu LEN prvi nastup - trofej
Rijetke su sezone u kojima Mladost nije sudjelovala u nekom od eurokupova. Kada ne bi igrali u Ligi prvaka, tada bi napadali nekadašnji Kup pobjednika kupova ili Kup LEN, koji se sada zove Eurokup.
Kup LEN je najmlađe natjecanje, oformljeno 1992. godine, a Mladost je u njemu prvi put nastupila u sezoni 2000./01. i odmah otišla do kraja. U finalu je poražena Brescia, u obje utakmice. (dba)
Nadmoć u
Kupu kupova
U dva je navrata Mladost osvojila i Kup pobjednika kupova, natjecanje koje se igralo od 1974. do 2003. godine. Mladost je to natjecanje osvojila tri puta. Sezone 1975./76. u finalu protiv OSC-a, a sezone 1998./99. u finalu je slijedila demonstracija moći protiv Olympiacosa. U prvoj utakmici u Zagrebu, u travnju 1999., pred 3000 gledatelja čak 13:4. Sve riješeno i prije uzvrata. Grci nisu imali pojma što ih je snašlo. (dba)
11 najvećih
Birati najbolju momčad Mladosti je vrlo nezahvalan zadatak. Ne samo da se radi o većem broju igrača, nego i o dvije sasvim različite epohe u ovom, kao i u svakom, sportu.
Nemoguće je usporediti onu s kraja 60-ih prošlog stoljeća s igračima s kraja 80-ih i prvog dijela 90-ih. Drukčiji stil igre, drukčija pravila...
Stoga, kada bismo baš i morali nekoga izdvajati, onda bi to bilo:
Vratar Karlo Stipanić
Braniči Ozren Bonačić, Ivo Trumbić, Zlatko Šimenc, Dubravko Šimenc i Ratko Štritof
Vanjski igrači Perica Bukić, Miro Poljak, Ronald Lopatny, Vjekoslav Kobešćak i Milorad Damjanić.
Sve sezone Mladosti u Kupu/Ligi prvaka
1967./68.
Prvaci Europe (finale Mladost - Dinamo Bukurešt 4:2 i 4:4)
1968./69.
Prvaci Europe (finale Mladost - Dinamo Moskva 7:3 i 4:4)
1969./70.
Prvaci Europe (finale Mladost - Pro Recco 5:3 i 2:3)
1970./71.
Doprvaci Europe (turnirski sustav završnice, odlučila gol-razlika)
1971./72.
Prvaci Europe (turnirski sustav završnice, 2 boda ispred Pro Recca)
1989./90.
Prvaci Europe (Mladost - Spandau 9:10 i 11:9)
1990./91.
Prvaci Europe (Mladost - Canottieri 10:7 i 11:10)
1992./93.
Doprvaci Europe (Mladost - Jadran Split 8:7 i 4:6)
1993./94.
Četvrtfinale (Mladost - Ujpest Torna 12:14 i 6:6)
1994./95.
Polufinale (Mladost - Catalunya 4:5 i 6:6)
1995./96.
Prvaci Europe (Mladost - Ujpest Torna 7:4 i 6:6)
1996./97.
Doprvaci Europe (Mladost - Posillipo 7:10)
1997./98.
Treće mjesto na Final Fouru (Mladost - Spartak Volgograd 19:11)
1999./00.
Doprvaci Europe (Mladost - Bečej 8:11)
2002./03.
Treće mjesto na Final Fouru (Mladost - Spandau 6:5)
2003./04.
Četvrtfinale (Mladost - Primorje 7:8 i 4:5)
2004./05.
Ispali u skupini (3. mjesto od 4 momčadi)
2005./06.
Ispali u skupini (3. mjesto od 4 momčadi)
2006./07.
Ispali u skupini (posljednje 4. mjesto)
2007./08.
Četvrto mjesto na Final Fouru
2008./09.
Četvrto mjesto na Final Fouru
2009./10.
Ispali u skupini (3. mjesto od 4 momčadi)
2010./11.
Treće mjesto na Final Fouru
2011./12.
Treće mjesto na Final Fouru
2014./15.
Ispali u kvalifikacijama (Mladost - Pro Recco 9:13 i 5:9)
2015./16.
Ispali na kvalifikacijskom turniru (posljednje 4. mjesto)
2018./19.
Ispali u skupini (7. mjesto od 8 momčadi)
2019./20.
Prekinuta sezona, praktički osigurali nastup na Final 8
2020./21.
Izgubili finale kvalkifikacijskog turnira (Mladost - Ortigia 8:9)
Ozren Bonačić, najtrofejniji Žabac u Europi
Uzimajući u obzir samo naslove prvaka Europe, i to samo s Mladosti bilo kao igrač ili trener, onda je bez premca najtrofejniji Žabac u Europi - legendarni Ozren Bonačić. Popularni i dobroćudni Bone sa Žapcima je osvojio čak 5 naslova prvaka Europe. Četiri puta kao igrač (1968., 1969., 1970. i 1972), ali jednu i kao trener (1996.).
Već mu i ove brojke jamče mjesto u samom kontinentalnom vrhu, ali Bonačić ih je još malo “podebljao” jer ima i još jedan naslov prvaka Europe. Pod kapicom Partizana 1964. budući da je beogradski klub doslovno posudio Bonačića od Mladosti na 10 dana. Tada se to moglo, a i sustav natjecanja je bio bitno drukčiji, svodio se na turnir do dva. Sa čak 6 naslova prvaka Europe u vaterpolu, Bonačić je drugi najtrofejniji Europljanin. Prvi je Talijan Giuseppe Pino Porzio koji ih ima 7 (2 igračka i 5 trenerskih s Posillipom i Pro Reccom).
Odmah iza Bonačića sa četiri naslova prvaka Europe su primjerice Karlo Stipanić, Ivo Trumbić (član Kuće slavnih), Zlatko Šimenc, Ronald Lopatny, Miro Poljak i Marijan Žužej. (dba)
