Tradicija, koju je baštinio i hrvatski as, ostala na životu i 53. godinu zaredom

Teniska sezona praktički je gotova, barem što se tiče elite s vrha ljestvica te ATP i WTA turnira, pa se podvlači crta na učinjeno u 2025. I računaju učinci, rekordi, renkinzi...

Pa se tu našao i jedan raritet, a zahvaljujući Talijanu Lorenzu Musettiju. Naime, zbog njega se i u 2025. nastavio niz da u završnom renkingu za tenisku godinu u Top 10 na ATP ljestvici postoji tenisač s jednoručnim bekhendom. Udarac je to koji je praktički postao aktikvitet u modernom tenisu jer sve je manje tenisača koji ga koriste, odnosno kojeg treneri uopće podučavaju u školama tenisa Od starta se djecu uči dvoručni bekhend, koji je sigurniji, pouzdaniji, snažniji, efikasniji, dok jednoručnom u korist ide nostalgija i estetika, makar je i to pitanje osobnog ukusa.

Kako god, još uvijek ima onih koji su ostali vjerni jednoručnoj izvedbi ovog udarca, a brojke govore da je među prvih 600-injak tenisača s ATP liste 50 onih s jednoručnim bekhendom, iako i tu brojku treba uzeti kao približnu jer se tu, primjerice, računaju i Richard Gasquet i Chris Eubanks, budući da još uvijek imaju renking, makar su završili igračke karijere.

Onih koji s tim udarcem još uvijek uspijevaju biti u svjetskom vrhu samo je nekolicina, sedmorica u Top 100, petorica u Top 50 i, eto, jedan u Top 10.

No, taj jedan - Lorenzo Musetti - jako je vrijedan iz razloga što nastavlja neprekinutu 53-godišnju tradiciju. Naime, otkako je uspostavljena rang-lista kakvu danas poznajemo 23. kolovoza 1973., uvijek je na koncu godine bio barem jedan tenisač među deset najboljih s jednoručnim bekhendom. Štoviše, te prve godine bilo ih je čak devet (Nastase, Newcombe, Okker, Smith, Rosewall, Orantes, Laver, Kodeš, Ashe), a jedini "uljez" bio je Jimmy Connors. Tih devet bio je i ostao kao rekord, makar su sve do sredine 1990-ih "jednoručni" i dalje imali većinu u Top 10, ali onda se priča počela okretati pa su takvi igrači postali manjina. Posljednja godina kad je omjer bio izjednačen, 5-5 jednoručni protiv dvoručnih bekhenda, bila je 2006., a tada i zahvaljujući jednom hrvatskom tenisaču. Ivan Ljubičić, naime, tu je godinu okončao u Top 10, kao i Roger Federer, James Blake, Fernando Gonzalez i Tommy Robredo.

Poslije toga tenisači s dvoručnim bekhendom preuzeli su primat, dok su teniski romantičari dugogodišnju kontinuiranu uzdanicu u samom vrhu imali u Federeru, a sporadično u Stanu Wawrinki, Dominicu Thiemu, pa posljednjih godina u Stefanosu Tsitsipasu.

Onda se, pak, 2024. dogodilo da prvi put uopće (odnosno, od spomenute 1973.) igrač s jednoručnim bekhendom nije bio rangiran u Top 10. Konkretno, bilo je to razdoblje od šest tjedana, od 19. veljače do 1. travnja, ali se onda kao spasitelj pojavio Grigor Dimitrov, koji je već bio prošao svoj igrački zenit, ali se uspio vratiti u Top 10 i ostao tamo sve do konca sezone.

Identičan se scenarij ponovio i ove godine: u osam tjedana od siječnja do ožujka, pa opet u tri tjedna u travnju i svibnju, nije bilo "jednoručnog" u Top 10. Onda se tamo po prvi puta u karijeri probio 23-godišnji Musetti te ostao tamo do sada, odnosno bit će tamo i do kraja kalendarske godine pa je tako on sada postao junak jednoručnog bekhenda.

Prvi sljedeći na ATP listi je Kanađanin Denis Shapovalov, na 23. mjestu, pa slijedi posrnuli Grk Tsitsipas (ATP 34), pa veteran Dimitrov (ATP 44)... Musetti je, k tome, ujedno i skoro pa najmlađi od svih koji na taj način igraju bekhend, mlađi je samo još Francuz Giovanni Mpetshi Perricard (22/ATP 59), dok su svi ostali u kategoriji 26+, što je također znak izumiranja jednoručnog bekhenda.

No, zasad tradicija živi, 53 godine i broji se dalje.