Hrvatska ženska teniska reprezentacija s maksimalnom je uspješnošću odradila prošlotjedni posao u Litvi, ostvarila četiri uvjerljive pobjede u drugoj skupini Euro-afričke zone Billie Jean King Cupa i izborila promociju u viši razred. Možda pomalo neobično zvuči da naša najiskusnija reprezentativka Petra Martić (33), nekad 14., a danas 59. igračica svijeta, nije u tom pobjedničkom pohodu provela ni sekunde na terenu, ali to ne znači da tenisačica iz Duća nije imala jako važnu ulogu u Vilniusu.
Ozljeda ju je spriječila da uzme reket u ruke, ali ostala je uz reprezentaciju i svojim savjetima i iskustvom bila velika podrška mlađim kolegicama, posebno Antoniji Ružić (21) i Lei Bošković (24) koje su iznijele glavni teret na putu do promocije.
Moram se što prije vratiti
- Muči me ta ozljeda ramena već nekoliko mjeseci. Nadala sam se da će proći, ali tijekom američke turneje stanje se još malo pogoršalo. Kad sam stigla u Vilnius, odlučila sam pokušati igrati parove, ali fizioterapeut naše reprezentacije preporučio mi je da odem na magnetsku rezonancu prije nastupa. Pokazalo se na kraju da se radi o oštećenju ligamenata i tetiva u ramenu, tako da već tjedan dana radim samo na oporavku i rehabilitaciji. Prognoze kažu da ću još neko vrijeme biti izvan terena, ali voljela bih igrati sljedeći tjedan u Madridu, jer ovo mi je najdraži dio sezone, a o njemu će mi ovisiti i plasman na Olimpijske igre. Zato je jako bitno da se što prije vratim, ali neke stvari ne mogu forsirati, tako da idem dan po dan - kaže Petra.
Rame je dijelom krivo i za to što joj rezultati u posljednje vrijeme malo “štekaju”. Lani je igrala u četvrtfinalu Madrida i Eastbournea, potom i u 3. kolu Wimbledona, ali onda do kraja sezone više ni na jednom turniru nije uspjela spojiti dvije pobjede. Tračak optimizma ponudio je početak ove godine kada je došla do četvrtfinala Aucklanda, ali onda je opet upala u rupu i u sljedećih devet mečeva upisala samo dvije pobjede.
- Da, sezona definitivno nije započela dobro, izgubila sam neke tijesne mečeve i neke koje sam trebala dobiti. Istovremeno me muči i rame, tako da se dosta toga skupilo. Ali, mislim da mi je razina tenisa solidna, da sa svakim mečom igram sve bolje. Voljela bih samo riješiti taj problem s ramenom da mogu opet slobodno igrati i onda će doći i rezultati.
Zemlja joj je uvijek bila posebno draga, na toj je podlozi osvojila oba WTA naslova u karijeri i ostvarila najbolji rezultat na Grand Slam turnirima, četvrtfinale Roland Garrosa 2019.
- Istina, ali lani sam i na travi igrala dobro. Nije mi stvarno bitno na kojoj sam podlozi ako dobro igram, ako imam mečeva, ako sam u ritmu. Samo se želim vratiti zdrava na teren i onda će sve biti u redu.
U nedjelju je na presici HTS-a rekla kako je mislila da će joj ovo biti posljednja akcija s reprezentacijom, ali da se nakon Litve raduje sljedećem okupljanju. Hoćemo li je doista ponovno gledati u nacionalnoj vrsti?
- Da, nisam baš tip koji voli klišeje, govorim ono što mislim. Nisam igrala u Litvi, mučila me ta ozljeda, bilo je puno negativnih emocija kad sam čula rezultate magnetske rezonance, ali ova ekipa i ta pozitiva su me stvarno podigli. Veselim se povratku u reprezentaciju dogodine jer ovo je iskustvo koje nemaš na WTA Touru, ovo zajedništvo ne možeš osjetiti na turnirima.
Izbornik Marin Bradarić izrazio je veliki optimizam, uvjeren je da se naša reprezentacija kroz nekoliko godina može boriti čak i za trofej u BJK Cupu.
- S razlogom je optimističan, jer cure su mlade i doista imaju super potencijal. Neke od njih nemaju trenera, nemaju financije i treba im pomoći jer perspektiva je tu. Ali, bez financijske potpore, bez trenera, bez tima, nitko ne može uspjeti bez obzira na talent. Zato se nadam da će se neke kockice posložiti, pa da i one za reprezentaciju pokažu ono što mogu.
Imala sam sreće
Je li ona imala bolju situaciju kad je stasala kao mlada igračica?
- Imala sam sreće što me potpisala agencija u ranim godinama, inače bih vjerojatno bila u istoj situaciji u kojoj su trenutno ove djevojke. One nemaju tu povlasticu, ali možda uz pomoć Saveza i uz njihovu želju i volju mogu odraditi barem neke blokove treninga zajedno. Imamo stvarno dosta talentiranih cura, možda ih čak ni u moje vrijeme nije bilo toliko. Ali, nije ni bitno koliko ih je, je li to jedna ili šest, bitno je da im se pomogne. Ne treba svaka ima ti zasebnog trenera, trebaju im samo ovakva dvojica, poput Marina i njegova pomoćnika Ize Žunića, koji imaju veliko znanje i želju pomoći im. Treba ih spojiti nekoliko tjedana godišnje da odrade treninge, da se napune dobrom energijom jer i kroz prošli tjedan su jako puno naučile. Nadam se da će se to ostvariti, a onda će doći i rezultati reprezentacije.
Želim srpanj provesti u Parizu
Ne skriva Petra da joj je velika želja nastupiti na Olimpijskim igrama u Parizu.
- Definitivno, voljela bih dvaput ove godine igrati u Parizu, bilo bi lijepo vratiti se u srpnju na terene Roland Garrosa.
Dosadašnje olimpijske uspomene joj baš i nisu lijepe.
- Sva tri olimpijska turnira u svojoj karijeri sam provela ozlijeđena, ni na jednom nisam nastupila. U London sam otišla iako sam znala da neću moći igrati, a tijekom Rija sam imala probleme s leđima za koje sam mislila da će mi okončati karijeru. Tokio sam preskočila jer jednostavno nisam mogla imati toliki broj turnira i morala sam se nečega odreći. Bila je to jako teška, ali i neizbježna odluka. Sad sam smatrala da sam spremna, da mogu podići broj turnira, jer leđa su mi stabilna, tijelo je bilo OK. Onda se dogodilo to s ramenom koje me malo zeza, ali nadam se da me to neće koštati i četvrtih propuštenih olimpijskih igara. To bi stvarno bilo jako teško emotivno podnijeti.