Donosimo četvrti i posljednji dio velikog, novogodišnjeg intervjua s kapetanom hrvatske nogometne reprezentacije, Lukom Modrićem.
>>> PRVI DIO PROČITAJTE OVDJE <<<
>>> DRUGI DIO PROČITAJTE OVDJE <<<
>>> TREĆI DIO PROČITAJTE OVDJE <<<
Jesu li vas se u Realu, kako god, sjetili dok ste bili mjesec dana u Kataru?
"Real je klub koji vodi računa o svakom detalju i uvijek iskazuje pažnju, ne samo prema svojim članovima. Takav je stil kluba i zato je poseban. Naravno da sam bio u stalnom kontaktu. Predsjednik Florentino Perez mi se javljao porukama podrške i hvala mu na tome. Puno mi znači jer osjećam da me iskreno poštuje kao osobu i igrača. Bio sam na liniji i s trenerom Ancelottijem, suigračima, s vrijednim fizioterapeutima i operativcima kluba. Znate, Real je stvarno kao velika obitelj, zato toliko uživam u njemu. No, pogotovo me se dojmilo što sam osjetio da zbilja imaju iskrene simpatije prema Hrvatskoj. Dijelom može biti zbog mene, ali najvećim dijelom osjeti se kako su oduševljeni tim našim mentalitetom, borbom do posljednjeg atoma snage bez obzira tko je protivnik. Pročitao sam izjavu Ronalda Il Fenomena, jednog od meni povijesno najdražih nogometaša, koji je kazao nešto u tom smislu snažnog mentaliteta Hrvata. Baš sam ponosan što sam dio te Hrvatske!"
U lipnju, mjesecu velikih događanja, mogućeg finala Lige prvaka, pa odmah Final Foura, znat će se i finalna odluka Reala o vašem statusu. Je l’ vas opterećuje ta neizvjesnost?
"Prije svega, stav Reala o mojem statusu znat će se i prije. Ne muči me nikakva neizvjesnost, rekoh davno da u mojim bonus godinama nogometa trebam samo uživati u svakom trenutku. I lani sam u svibnju počeo razgovor oko produžetka ugovora i za pet minuta smo sve dogovorili. Zato nemam nikakav presing. Privilegiran sam već desetljeće što živim Realovu zbilju i to je čaroban život. Kako bude klub odlučio, tako će i biti. Zahvalan sam Realu zauvijek na svemu što mi je omogućio."
Što ako se dogodi da u Realu odluče kako je vrijeme za suočenje sa životom nakon Modrića, a što ih inače, koliko naslućujemo po medijima, jako opterećuje?
"Jedino sigurno u kontekstu lipnja jest da želim i još ću igrati nogomet! Fizički se stvarno osjećam odlično i sposoban još igrati vrhunski nogomet. Teret godina ne osjećam, koliko god me stalno mediji i svi drugi podsjećaju na dob pitanjima - dokad? Ne, više me ne iritira, navikao sam, a i djelomice razumijem takva pitanja. Ovo su godine kada je to logično čuti, ali meni je najvažnije da osjećam kako moj nogomet nije bitno drugačiji od prije nekoliko godina. Najbitnije je ono što se pokazuje na terenu, tamo se pokazuje koliko smo stari ili mladi."
Tko vas je ugodno iznenadio u Kataru?
"Maroko! Doduše, znali smo mi i prije da su oni jako dobri, ali u Kataru su pokazali na djelu da su odlični. U dvije utakmice s njima mi smo to jasno osjetili. Svaka im čast za sjajan Mundijal."
Negativan dojam?
"Pad Njemačke u grupi doista nisam očekivao. Neshvatljivo mi je da tako moćna nogometna nacija već drugi SP zaredom ispada u fazi po grupama."
A Španjolska?
"Nisam toliko kritičan kao drugi. Ispali su od najugodnijeg iznenađenja Mundijala, Maroka. Mogli su tu utakmicu i dobiti na jedanaesterce. Španjolska je vrlo mlada momčad, ogromnog potencijala, koja će tek u vremenu pred nama pokazati pravu snagu. Oni su uvijek opasni, a kada sazriju vrsni igrači kao što su Pedri, Gavi i drugi... bit će moćni. Posjed? Vidim da ih se proziva, ali Španjolska je tim stilom postala trofejna Španjolska, svjetski i dvostruki europski prvak. Posjed je uvijek važan, stvar je u nadopuni okomicama, po čemu su bili oduvijek znani."
Od igrača koje ste manje poznavali tko vas je posebno dojmio?
"Mislim da je najlakše prepoznati vrijednosti kad im se direktno sučeliš na terenu. U tom kontekstu posebno mi se svidio argentinski napadač Alvarez. Nezgodan je, čvrst, hitar i stalno napada prazan prostor. Isto tako, na mojoj poziciji dojmio me se Marokanac Ounahi, zbilja odličan vezni igrač."
Je l’ vam bilo žao Brazila kad ste ih eliminirali?
"Iskreno rečeno, bio sam previše sretan zbog nas da bih išta drugo razmišljao. Razumljiva je bila njihova tuga. Naravno da mi je bilo žao Rodryga, koji je vrhunski momak s kojim u Realu imam odličan odnos. Mlad je i to će mu biti iskustvo koje će pomoći sazrijevanju. Barem ja znam o tome nešto..."
Vi ste nam još u rujnu govorili da vidite Argentinu spremnu za naslov. Dobro ste vidjeli...
"Je, izjavio sam to i u medijima. Gledao sam ih nekoliko utakmica, vidio da su vrlo kompaktni i čvrsti na terenu, a kroz objave njihovih zajedničkih obiteljskih druženja vidjelo se koliko su kao grupa homogeni. To je ona priča o kemiji koju sam prije spominjao. Naposljetku, ili na početku, kako hoćete, imaju i Messija."
Je li vas iznenadio gardom ratnika kojim je predvodio Gauče?
"Nije mu to bio prvi put. Leo Messi, osim što je top kvaliteta, oduvijek je bio borac. Nekad se stvari poklope, nekad ne, kad dugo igrate imate razne faze i formu. U Kataru se sve poklopilo. Znao je da mu je to zadnje SP i žarko je želio ostaviti pečat na Mundijal i svoju velebnu karijeru. Pokazao je sjajan karakter, uostalom, kao i svi njegovi suigrači."
Kao da je krenuo vašom idejom, pa umjesto da ostane stava da će otići kao pobjednik, predomislio se i odlučio nastaviti igrati za Argentinu?
"Iskreno rečeno, nije me iznenadio. Nisam nikad razumio tu famu da treba otići kao pobjednik iako još možeš igrati i biti od pomoći svojoj reprezentaciji. Messi na ovoj razini sigurno može igrati još dvije-tri godine i zašto bi se onda povukao sada kada mu je u stvari najljepše? Osvojio je sve, može samo rasterećeno guštati i doprinositi da reprezentacija nastavi bilježiti uspjehe. Što god bilo dalje, nitko mu ne može oduzeti ovo što je učinio u Kataru."
Je li sada na liniji Diega Armanda Maradone?
"Nisam za te debate jer sve su usporedbe samo priče pod utjecajem osobnih preferencija. Leo Messi je jedan od najboljih igrača u povijesti nogometa, to je najsigurnija priča."
Argentinci su imali Maradonu, imaju Messija, nogometno su jako strastveni, baš kao i naši ljudi. Ovacije koje su vam pri izlasku s terena priredili njihovi navijači naježe svakog?
"Bio sam u tom trenutku previše neraspoložen da razmišljam o tome, ali sam baš osjetio veliko poštovanje Argentinaca. S odmakom vremena mogu iskazati veliki ponos jer njihovi su navijači jednostavno fantastični. Stvorili su atmosferu kao da igraju u svojoj kući. Što je bio veći stadion, tribine su bile punije Argentincima, na 40 tisuća mjesta njih 30 tisuća, na 80 tisuća mjesta njih 70 tisuća. Senzacionalnu atmosferu stvore za svoju reprezentaciju, ali i ukupan ambijent."
Reprezentativci su im se u više navrata ružno ponijeli prema suparnicima?
"Gledam to tako da mi je najvažnije što se Hrvatska, kao reprezentacija, ponašala vrhunski. Kao i naši navijači. Bilo ih je manje nego u Rusiji, gdje je bilo lakše doći, ali smo itekako osjećali njihovu podršku, pa i onda kada su suparnički navijači bili znatno brojniji. Naši su navijači posebni i bez njihove podrške ne bismo bili tako uspješni."